Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/172

je kraljevskom naredbom mimo sabora uvedeno na mjesničko vijeće, pa urbarski zakon Marije Terezije i preinaka u Vojnoj Krajini. Tome slabljenju sa- borske vlasti bijahu kadikad krivi i stališi sami. God. 1685. promijeniše oni način uprave državne time, što su zaključili, da za slučaj, ako se sabor ne bi mogao sastati, pošto se plemstvo nalazilo na bojištu, može ban, odnosno njegov zakoniti za- mjenik biskup zagrebački, sa šestoricom svjetov- njaka i duhovnika odrediti ono što drži potrebnim ; tu šestoricu imao je samo ban pravo imenovati. Tako nastaše banske konferencije, koje su imale tek upravnu vlast, a ne i zakonodavnu ; no već 1701. budu dokinute. Podloženjem Hrvatske ugarskomu namjesničkomu vijeću (1779.) i saborskim zaključcima 1790./1. bi nezavisnosti hrvatskoga sa- bora zadan upravo smrtni udarac.
Za obavljanje poslova kod samoga kralja dr- žali su Hrvati u Beču svoga stalnoga dvorskoga agenta (agens aulicus), koji je imao nastojati oko uspješnoga rješavanja saborskih zaključaka, što ih je kralj imao potvrditi. Osim toga poslužio bi se sabor i svečanim, poslanstvom (legatio regni), koje bi izabrao iz svoje sredine, tako god. 1712. kad se nosila na potvrdu pragmatička sankcija.
Važan član sabora bijaše „protonota- rius regni", koga je sabor birao, a ban potvr- djivao. Njegovo je zvanje bilo da čuva pečat kra- ljevstva i banov (otale „sigillorum conservator") i ključeve arkiva, gdje su se spremala " privilegia regni". Kad bi ban urmr'o ili se zahvalio na časti, onda je prtonotar imao javno njegov pečat pre-