Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/171

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


na kralja, koji je banu dozvolio saziv („ex edicto domini regis"). U sabor dolaze u to doba svi pre- lati i velikaši, koje ban mora posebnim pozivnicama pozvati ("per litteras banales"), dok se niže plemstvo pozivalo po županijama. Otsutni magnati i udo- vice magnata, koje nijesu dolazile, dali su se za- stupati po zamjenicima imali su u saboru posebno mjesto. Od god. 1608. slali su i kr. slob. gradovi svoje poslanike u saboru, a od god. 1776. dolazio je u hrvatski sabor i sam riječki gubernator. Sabor se nije sastajao na jednom stalnom mjestu, nego izmjenice u Zagrebu, Varaždinu, dapače god. 1737. na rijeci Glini. Sabor, kojemu je vazda predsijedao ban, zove se hrvatski stanak i spravišće, a u latinskim službenim spisima "regni conven- tus", "dieta" i "generalis regni con- gregatio", dakle baš onako kao ugarski. Ka- snije prozvaše Ugri svoj sabor "comitia", no Hrvati ostadoše kod svoga naziva. Svi su članovi sabora redovito zajedno sjedili u jednoj skupštini, samo god. 1621. i 1709. vijećali su magnati i prelati za sebe, a niže plemstvo opet za sebe, no to je bilo iznimno. Sabor hrvatski odlučivao je o novačenju i uredjenju vojske sve do Josipa II., a osim toga raspravljaše o porezu i daćama, što su tekli u ze- maljsku blagajnu, o obrani i upravi kraljevstva, i to, kako sam kaže god. 1706. "neovisno od ugar- skih zakona i statuta". Zakone (artikuli) stvo- rene na saboru potvrdjivao je kralj.
Ali i mimo sabora i bez njegove privole bi mnogo toga uvedeno u Hrvatskoj u to doba. Tako