Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/146

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


vatskoga plemstva i otudjenja nji- hova narodnim interesima. Da pre- dobije i crkvene dostojanstvenike, uze sebi do- zvolom pape Klementa XIII. naslov „apostolski kralj" (1758.), što ju je ovlastilo imenovati najviše crkvene dostojanstvenike, dapače i kano- nike; imenovani nadbiskup ili biskup odmah je primao prihode svojih imanja, a crkvene funkcije preuze tekar nakon papinske potvrde.
Od god. 1765. postade kraljičinim suvladarom sin joj car Josip II. (1765.— 1790.), muž osobito zabrinut za veličinu i napredak buduće svoje ba- štine, no odgojen u aristokratskim slobodoumnim idejama prosvjete svoga vijeka. Mati kraljica predade mu u upravu vojničke i financijalne po- slove, dok se donekle oklonila njegovih predloga o reformama u ustavu i crkvenim poslovima. Sada budu izgradjene tvrdjave Gradiška, Osijek i Petrovaradin (1766.).
Doskora se zgodi vrlo važna promjena u Hr- vatskoj. Tobože radi „utjehe" naroda hrvatskoga i radi „vrhunca sreće" uredi kraljica protiv volje Hrvata dne 7. jula 1767. kraljevsko vijeće (consilium regium) za poslove političko-ekonomske i vojničke sa sijelom u Varaždinu (kasnije u Zagrebu), onako, kako je i za Ugarsku postojalo od 1723., nalično namjesničko vijeće (consilium lo- cumtenentiale), a zapravo radi centralizacije i mimoilaženja sabora. Ovo su vijeće, sastavljali ban i petorica savjetnika : jedan crkveni dostojanstvenik, jedan velikaš i tri plemića. Ovo vijeće, koje je iz- ravno izdavalo naloge i zapovijedi (primajući ih