Prijeđi na sadržaj

Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/14

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

dijelio gotove novce, a još ih i više obećavao,[1] na sabor, koji je otvoren 16. decembra, dodjoše tek neki velikaši i nekoliki zastupnici susjednih županija i gradova Šoprona i Požuna. Sjutradan u ponedjeljak 17. decembra bude Ferdinand jednoglasno izabran ugarskim kraljem, a izbor i krunisanje Ivana Zapoljskoga proglašeno nezakonitim, kao i pristalice njegove veleizdajnicima, kojima će imetak, za slučaj ako se ne okane „vojvode", biti zaplijenjen.

I tako je Ugarska krajem godine 1526. dobila dva kralja: Ivana i Ferdinanda.

Nalično se razviše stvari u Hrvatskoj i Slavoniji. Tek što je Ferdinand primio siguran glas, da je kralj Ludovik II. poginuo na Mohaču, odmah se obrati još kasno noću od 8. na 9. septembra iz Innsbrucka javnom okružnicom na slavonske i hrvatske velikaše s molbom, da ga uzmu za svoga kralja, kako s obzirom na njegovo baštinsko pravo po ženi Ani, tako i s obzirom na već pomenute ugovore. Podjedno odredi (15. septembra) za Slavoniju kao kraljevske komisare svoje savjetnike Žigmunda Dietrichsteina i Ivana Auersperga, a za Hrvatsku kapetane Nikolu Jurišića i Ivana Pichlera


  1. Tako su medju ostalima imali primiti ban Batthyány 6.000 dukata, i to 1000 odmah, 2000 poslije 14 dana, a 3000 iza mjesec dana, a prior vranski Tahy 1800 dukata, polovicu odmah, a ostatak za mjesec dana. (Gl. o tom Smolka: Ferdinand I. Bemühungen um die Krone von Ungam. Wien 1878. pg. 64 — 65. u: Archiv f. österr. Gesch. vol. 57., po spisima iz car. tajnoga arkiva.) U Češkoj bješe još gore (gl. Rezek: Gesch. Ferd. Prag 1878, 107).