1703. ; sahranjena bi u crkvi sv. Benedikta u Ga-
lati kod Carigrada. Skoro po tom 13. sept. 1705.
umro je i Tököly i bi u Izmidu sahranjen. Na grob
Jelene Zrinske postaviše ploču s natpisom, u kojem
se hvali njeno junaštvo i slava, a onda kaže, da je
bila „posljednji ponos Zrinskih i Frankopana", te
slavna „kod Hrvata, Erdeljaca, Magjara i Sikulaca.
Za čudo, mati njena bijaše posljednja Frankopanka,
prva svekrva njena posljednja Báthory, njezin brat
Ivan Autun posljednji Zrinski (†11. nov. 1703. u
tamnici u Gracu (Schlossbergu), njezin drugi muž
posljednji Tököly, a unuk iz prvog braka posljednji
Rákóczy.
VI.
Pragmatička sankcija.
(1700.-1763.)
Uništenje turske moći u znatnom dijelu biv- šega kraljevstva hrvatskoga nije bilo od tolikoga dojma i važnosti, kako se očekivalo. Ono zemljište, što su carevci i Hrvati osvojili, tek je po starom imenu bilo hrvatsko ; inače ponajviše opustošeno i naseljeno najvećim dijelom stranim elementima, u prvom redu Sr b i m a. Osim toga ne htjede dvor osvojenih zemalja sjediniti s materom zemljom, već priklopi Liku i Slavoniju dvorskoj komori, to jest vrhovnoj austrijskoj financijalnoj oblasti, a Venecija opet ne htjede ništa ni da čuje o tom, da predade Leopoldu osvojene dijelove današnje Dalmacije. U tim su krajevima, naročito u Slavo- niji, njemački zvaničnici tako nečovječno postu-
