Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/109

tarinom i bratom joj Franjom Krstom Fran- kopanom. Odmah u početku zaključe nezado- voljnici, inače glavni dostojanstvenici ugarski i hrvatski, skinuti Leopolda¹ s ugar.-hrv. prijestola i sebi izabrati novoga kralja, „jer Magjari i Hr- vati slobodni od Beča lakše će domovinu svoju osloboditi od Turaka". Dašto, time bi se podjedno riješili njemačke vojničke prevlasti u zemlji, a i ustav im ne bi bio više u pogibli.
Pošto je Nikola Zrinski odbio ponudjenu mu krunu, odluče se nezadovoljnici za Ludovika XIV., odnosno kojega francuskoga princa, te uzmu u to ime od njega tražiti vojne i novčane pomoći za bunu. U to pogibe iznenada na tugu čitave Evrope ban Nikola Zrinski u lovu nedaleko Čakovca, razderan od nastrijeljena vepra (18. nov. 1664.)² Na banskoj časti naslijedi ga brat Petar Zrinski koji nastavi pregovore s francuskim kraljem, a sa palatinom Franjo Wesselényijem sklopi poslije udaje svoje kćeri Jelene za kneza Franju Rákó- czyja u Stubničkim Toplicama u sjevernoj Ugar- skoj (5. apr. 1666.) ugovor na spas Ugarske i Hr- vatske „na kaki mu drago dozvoljeni način",³ no palatin brzo poslije toga umre (27. marta 1667.), a time zadesi nezadovoljnike drugi teški udarac.
_________
¹ _{U to doba jedinoga austrijskoga Habsburgovca.}
² _{Vijest, da je mučke ubijen od nekoga lovca, nije istinita. Mnogobrojni pouzdani spisi jasno pokazuju pravi tečaj stvari.}
³ _{Upirući se na „Zlatnu bulu" od 1222. velikaši ugarski i hrvatski smatrali su bunu svoju zakonitom i dozvoljenom.}