Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/77

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


69 BONUM - BOPPE U mnogim je zgodama bila od važnosti i procjena dobara (aestimatio bonorum), koja je, po staromu hrvatsko-ugar­ skom pravu, bila trovrsna: 1. aestimatio condigna, kojom se ustanovljivala suvremena prometna vrijednost stvari; ona se kod pokretnina određivala prema tržnim cijenama, a kod nekretnina na osnovu vještačkog mišljenja stručnih procjenjivača; 2. aestimatio communis, po kojoj je od da­ vnine, običajem, stalno utvrđena cijena nekih stvari (tako se na pr. nastanjeno kmetsko selište cijenilo 1 marku = 4 forinte, nenastanjeno sa zgradama 1/2 marke = 2 for. , a pustoselina bez zgrada X marke = 1 for.; kurija pak plemića jednoselca cijenila se, uz iste pretpostavke, 3-P/2-1 marku; na po 1 marku = 4 for. cijenio se i 1 vol, 2 krave, odnosno krava s teletom, 4 ovce ili krmka i t. d.); 3. aesti­ matio perennalis, koja se samo kod plemićkih nekretnina primjenjivala, predstavljala je deseterostruki iznos obi­ čajem utvrđene stalne cijene. Od tih se procjena redovito primjenjivala ona prva, kojom se utvrđivala prava vrije­ dnost stvari, a posljednje dvije samo izuzetno, kad je to napose određeno ili propisom općega prava ili ugovorom stranaka. M. L-ć. BONUS ~ Bunić (Bonus) Jakob. BONVALOT, Pierre Gabriel, * Epagne (dep. Aube) 1853, t Pariz 1933, francuski istraživalac unutrašnje Azije. Putujući s G. Capusom po središnjoj Aziji pohodio je velike gradove Turkestana i otkrio tri skupine vrlo zani­ mljivih ruševina (1882). S Capusom i Pepinom putovao je Iranom, krajinama Turkomana i Pamirom, a 1889/90 pro­ putovao je s princom Orleanskim svu unutrašnju Aziju od Sibirije do Tonkina prešavši preko ledenih visoravni Pamira putovima, kojima još nije prošao nijedan Evro­ pljanin. Osnovao je Comite Dupleix za proučavanje i pro­ pagandu kolonijalnih pitanja. Napisao je među ostalim De Paris au Tonkin il travers le Tibet inconnu (1892) i L' Asie inconnue; il travers le Tibet (1896). N.2 . BONVESIN DA RIVA, * Milan oko 1240, t 13. III . 1315 , talijanski pjesnik. Učen redovnik. Dao je više moralno-reli­ gioznih djela na latinskom jeziku i u stihovima na talijan­ skom (u lombardskom narječju). Prcma sredovječnom obi­ čaju i on je volio oblik dijaloga (contrasto) za svoje po­ učne pjesme. Najbolje mu je djelo spjev Libro delle tre scritture (1274), u kojemu opisujc muke u paklu, muku Go­ spodinovu i radosti u raju. Služi se groznim i grotesknim slikama, da djeluje na dušu čitatelja, slično kao i sredo­ vječne plastične umjetnosti. Njegova se djela ističu u tali­ janskoj asketskoj književnosti onoga doba, ma da su bijedna u umjetničkom pogledu. Važna su za povijest jezika. BIBL.: J rattato dei Mesi di B. d. R., a cura di L. Biadene, Turin 1901; Libro delle tre scrilture di Bo d. R .• a cura di V. de Bartholo­ maeis, Rim 1901; [sto, a cura di L. Biadene, Pisa 1902; G. F. Contini, Cinque vo/gari di B. d. R ., Modena 1937. LIT.: G. Bertoni, II Duecenta, III. izd., Milan 1939. M. D-ić. BONZO, ime za budhističkog svećenika ošišane glave u Japanu, Koreji, Kini i Stražnjoj Indiji (jap. bon-so , kine­ ski fan-seng ili danas ho-šang), upotrebljava se i kao po­ rugljivo ime za tjesnogrudne stranačke fanatike. BOOKMAKER ~ Oklade. BOOK OF COMMON PRAYER ~ Prayer, Book of Common. BOOLE, George, * 1815, t 1864, engleski filozof i mate­ matičar; na Hamiltonovoj nauci o kvantifikaciji predikata osnovao matematičku ili simboličku logiku. A.B-a. Jedan je od preteča u teoriji invarijanata. Napisao je Diferencijalne jednadžbe (1859), Račun konačnih diferen­ cija (1860) i t. d. U polemici između filozofa W. B. Ha­ miltona i matematičara A. de Morgana o »kvantifikaciji predikata« bio je B. na strani svoga uzora i prijatelja Mor­ gana i tim je povodom napisao Mathematical Analysis of Logic (1847), čime je osnovao matematičku logiku (»Boo­ leova algebra«), a to je djelo predradnja glavnog mu djela An Investigation of the Laws of Thought . .. (London 1854, ponovno 1919 u Chicagu), za koje B. Russel reče: »U djelu, što ga je nazvao Zakoni misli, otkrio je B. čistu mate­ matiku«. LIT.: E. T. Bell, Les grands mathematiciens (na fr. preveo A. Gan­ tillan), Pariz 1939. Đ. K. BOOTES, veliko i lijepo zviježđe sjeverne hemisfere ne ­ daleko zviježđa Velikog Medvjeda. Najsjajnija mu je zvi ­ jezda Arktur. A. Ob. BOOTH, William, * Nottingham 10. IV. 1829 , t London 20. VIII . 1912 , general Vojske spasa. Isprva metodistički propovjednik, od 1861 dalje misionirao je istočni London, pa našavši sve više pristaša osnovao po uzoru engleske voj­ ske uređenu Vojsku spasa. U spisu: ln darkest England and the way out, 1890 , razvija plan za spašavanje propalih. Treba osnovati gradske, seoske i prekomorske kolonije za nezaposlene, popravilišta za propale žene, sanatorije za lije­ čenje pijanica i posvetiti osobitu skrb kažnjenicima. U svim dijelovima svijeta djelovala je već za njegova života Vojska spasa na socijalnom polju (u Sjev. Americi, Austra­ liji, Evropi, Indiji i na Ceylonu). G.S. BOOTHIA FELIX, poluotok na sjevernoj obali Sjeverne Amerike. Njegovim rtom Murchisonom na 73° 54' sjev. šir. dopire Sjeverna Amerika najdalje na sjever. Poluotok su otkrili 1829-33 John i James Ross. Oni su odredili ma­ gnetski sjeverni pol na 70° 5' 17" sjev. šir. i na 90° 46' 45" zap. duž. od Gr. u zapadnom dijelu poluotoka. N.2 . BOOZ (hebr. Bo'az »u njemu je snaga«). 1 . Sin Salmona i Rahabe, bogat čovjek iz Betlehema, koji je uzeo kao le ­ vir za ženu Moapku Rutu, udovicu, snahu Noemijinu. Iz te ženidbe rodi se Obed, a njegov je potomak Isaj, otac kralja Davida (Rut 2, 1 ss.; Mat 1,5; Luk 3,22). 2. Ime lijevog mjedenog stupa na ulazu uSalamunov hram u Jeruzalemu (III Kralj 7, 21), te znači: u njemu (Bogu) je jakost, t . j. Bog tješi one, koji se u molitvi utječu njemu. J.O. BOPP, Franz, * Mainz 1791, t Berlin 1867, osnovao je

uporednu indo-evropsku lingvistiku. Pobuđen romantičari­

ma (F. Schlegel, Uber die Spra­

l che und Weisheit der Inder,

I 1809), Grimmom i Dancem Raskom došao je do upoređi­ vanja jezika ove grupe preko sanskrta, klasičnih jezika. i ger­ manskoga uzevši kao polaznu točku glagol. G . 1816 prevodi u metru neke epizode indijskih epa Ramajana i Mahabharata, a 1819 epizodu Nala iDamajanti. G. 1827 piše gramatiku sanskr­ ta, a 1830 mali rječnik toga jezika. G. 1829 i 1831 proučava indo-evropske pokazne i lične zamjenice, zatim indo-evropski prijevoj, koji drži refleksom indijskih vokalskih pojava, zvanJh guna i vriddhi, poslje­ dnje u recenziji Grimmove Geschichte der deutschen Sl?rache (1836). Sve ove studije bile su samo predradnje za njegovu uporednu indo-evropsku gramatiku, u kojoj, u prvom izdanju (1833-57), upoređuje sanskrt, zend, grčki, lat.inski, gotski i njemački. U drugom izdanju (1857-1863) uZIma u obzir još staro-crkveno-slavenski i armenski. Od kritike njegova prikaza sle.venskih jezika polazi Mikloši­ čeva uporedna gramatika slavenskih jezika (1843). G . 1854 do 1855 bavio se položajem albanskog jezika u indo­ evropskoj jezičnoj porodici. Tražio je veze ove jezične porodice i s malajsko-polinezijskom (1840) i s kavkaskom (1842). Sintezu svoje uporedne gramatike dilO je 1854 u djelu Vergleichendes Accentuationssystem nebst einer gedriingten Darstellung der grammatischen Ubereinstim­ mz:~gen des Sanskrit und Griechischen. Osnovica i glavna VrIjednost njegove lingvistike leži u točnom razlikovanju osnove kao nositeljice značenja od fleksivnih i suIiksalnih elemenata. Ovaj dobar princip ni danas nije zastario. Pro­ našao je izraz glasovni zakon (Lautgesetz - loi phone­ tique). Išao je za tim, da na njihovoj osnovici rekonstruira jedinstvenu, stariju fazu indo-evropskih jezika (u čemu se kasnije za njim povodio Schleicher i toliki drugi), kao i za tim, da ustanovi izvor fleksije. LIT.: V. Thomsen, Geschichte der indogermanischen Sprachwissen­ schaft, Leipzig 1925; V. Jagić, Istorija s/avjanskoj filo/agil, Skt. Peter- burg 1910; H. Paul, Grundriss der germanischen Phil%gie, I. P. s. BOPPE, 1 . Auguste, * 26. VI . 1862 , t Peking 1922, francu­ ski diplomat i književnik. G . 1891 bio je francuski poslanik u Beogradu, 1901-1902 na Cetinju, pa onda opet u Srbiji II doba svjetskoga rata. U njegovu književnom radu nala­ zimo i ova historijska djela: La mission du commandant Meriage il Widin (1807-1809), u Annales de I'Ecole des sciences po1itiques, L , 1886; Documents inedits sur les re­ lations de Karageorges avec Napoleon Ier de 1809 il 1814, Beograd 1888; L'Albanie et Napoleon l (1797-1814); Jour- FRANZ BOPP