Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/65

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BONAPARTE

B. et sa familie, anon., Pariz 1888; F. Masson, Napoleon et sa fimille, Pariz 1897-1914, II sv.; R. Bonghi, Il principe Napoleone, u Nuova Antologia 1891; O. Aubry, Napoleon 1I1., Pariz 1929; H. D'Almer.s , Une amoureuse, Pa·oline Bonaparte, Pariz 1907; H. Fleischmann, Paoline Bonaparte et ses aman ts, Pariz 1910; E. Lavisse, La princesse Mathilde, u Revue de Paris 1904; J. de La Rocca, Pierre-Napoleon Bonaparte, sa VIe et ses oeuvres, AJaccio 1867; G. Lacour-Gayet, Napoleon, sa vie, son oeuvre, son temps, Pariz 1921. G. N.
BONAPARTISTI su bili pristaše francuske stranke, koja je tražila, da se u Francuskoj uspostavi carstvo i da na prijestolje dođu članovi porodice Bonaparte. Osobitu su djelatnost razviH u 1. polovini 19. st.; 1850 uspjelo im je obnoviti carstvo pod Napoleonom III. (v.). Poslije njegova pada 1870 nastavili su rad, ali su izgledi za uspjeh posta­ jali sve manji. Kako je pretendent princ Jerome Napoleon bio vrlo liberalan i demokratskih načela, došlo je do ras­ cjepa u stranci, u kojoj su pristaše protivne struje uzeli kao pretendenta njegova sina Viktora Napoleona (t 1926). Stranka je radi toga znatno oslabila. G. 1883 izmiriše se oba krila, ali princ Viktor nije uspio stranku opet podići i ojačati; ona je time izgubila svako veće političko zna­ čenje. G. N.
BONAR LAW, AndrewLaw.
BONARELLI, 1. Guidobaldo, * Urbino 1563, t Fano 8. I . 1608, talijanski književnik, Prosperov brat (v. niže). Poznat je po svojoj pastirskoj igri Filii di Seira, Ferrara 1607, naj­ boljoj imitaciji novoga pastirskog teatra, kojemu su za četnici Torquato Tasso (Aminta, 1573) i Giambattista Gua­ rini (Pastor fido, 1590). To je ujedno po svojim vanjskim odlikama najljepša talijaI1lSka pastorala 17. st. , iako nije originalna. Mnogo se sviđala i u Italiji i u inozemstvu, gdje su je prevodili i imitirali. Čini se, da ju je kod nas preveo Dživo F. Gundulić (-+ I. Đurđević, S. Crijević) u svojoj izgubljenoj drami Koraljka od Šira (prije 1620) ili Filida.
BIBL.: G. B .. La Filii di Seira, u knjizi l drammi dei boschi e delle marine, Biblioteca classia economica, Milan.
LIT.: C. Malagali, Studi, amori e lettere inedite di G. B., u Gior· nale storico della letteratura italiana, XVII., 1891; A. BelJoni, Il Sei· cento, 2. izd., Milan 1929; M. Deanović, . Filomena", tragedija nepo­ znatog autora, Nastavni vjesnik, XX., 1912.

2. Prospero, * Novellara 5. II. 1582, t Ancona 1659, tali­ janski dramatik, Guidobaldov brat. Od svih njegovih sečentističkih kazališnih djela najviše se spominje tragedija II Soliman° (1619), premda ni ona nema književne vrije­ dnosti.
LIT.: A. Bell.)ni, Il Seicento, 2. izd., Milan 1929. M. D-ić.
BONATELLI, Francesco, * Iseo 1830, t Padova 1911, od 1867 profesor u Padovi, talijanski filozof, stoji u glavnom uz one mislioce, koji kao Rosmini i Gioberti nastoje izmiriti crkvenu nauku s novijim filozofijskim nazorima. Pod utje­ cajem njemačke filozofije, napose Herbarta ilotzea, uzima, da se znanost zadržava na pojavama, filozofija i re ­ ligija da idu do osnova stvari, a umjetnost da posreduje između pričina i bitka. Umna se svijest uzdiže do apsolut­ noga carstva, i po njoj duša ima besmrtnost i blaženstvo po zasluzi, koliko se slobodnom voljom zalaže za postiza­ vanje duhovnoga smisla i duhovnih vrednota (-+ Talijanska filozofija).
BIBL.: Pensiero e conoscenza, Bologna 1864; La coscienza e il mecca­ nismo interiore, Padova 1872; La fi/osofia dell'inconscio, Rim 1872; Il concetta della vita, Udine 1904.
LIT.: G. Gentile, Le origini della filosofia contemporanea in Italia, 1., Messina 1917. A.B-a.
BONATZ, Paul Michael Nikolaus, * Sologne kod Metza u Lotaringiji 6. XII. 1877, njemački arhitekt. Svršivši gim ­ IJaziju u Hagenauu u Elzasu učio je arhitekturu u Teh­ ničkoj visokoj školi u Miinchenu. Od 1902 do 1906 bio je asistent Theodora F,ischera u Tehničkoj visokoj školi u Stuttgartu, gdje je 1908 postao nasljednikom svoga učitelja. G. 1935 postaje savjetnikom pri građenju nje­ mačkih državnih automobilskih cesta. Neko je vrijeme radio u zajednici s F. E. Scholerom. Važnija su njegova djela: Henkelovo pivničarstvo u Wiesbadenu-Biebrichu (19Q5); sveučilišna knjižnica u Tiibingenu (1910-1912); bolnica u Strassburgu (1905-1914); gradska dvorana u Hannoveru (1912-1914); novi kolodvor u Stuttgartu (1913 do 1927); građevine za Stummov koncern u Diisseldorfu (1923-1925); kanalizacija rijeke Neckara; spomenik pa­ lim vojnicima za svjetskoga rata u Heilbronnu (1931-1936); umjetnički muzej u Baselu (1931-1936) i brojne privatne zgrade. U najnov,ije vrijeme istakao se svojim mostovima: preko Neckara u Heidelbergu i Heilbronnu, preko Labe kod Dessaua i Hamburga, preko Rajne kod Frankenthala i Kolna, preko Lahne kod Limburga. Iz njegove škole II Stuttgartu, koja je odlučno utjecala na razvoj suvremene