Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/52

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BOLNICE - BOLNIČKI BRODOVI

Prva na evropskom kopnu u paviljonskom sistemu iz­ građena je b. Lariboisiere u Parizu g. 1858 . Ovaj se tip razvio u Engleskoj.
U najnov'ije vrijeme opet se mnogo primjenjuje sistem koridora, ali u kombinaciji s paviljonskim. Iskustvo je po­ kazalo, da je taj način gradnje najekonomičniji.
Od novijih bolnica u Hrvatskoj dosta ih je bilo gra­ đeno u sistemu paviljona. Tako su bolnica sestara milo­ srdnica u Zagrebu, b . u Osijeku, Sarajevu, a i medicinska klinika u Zagrebu građene u paviljonskom sistemu. Za­ kladna b. na Rebru, naša najnovija, najsuvremenija i naj­ veća b. , izgrađen a je u mješovitom sistemu bloka. U ovoj b. primijenjene su sve najnovije tekovine današnjeg doba, a i jedinstveno je u njoj, da su operacione dvorane za sve odjele smještene u sjevernom krilu zgrade.
Gdje će se graditi b. i kakva će biti, određuje se prema potrebama kraja kao i prema terenskim, klimatskim i zdravstvenim prilikama. Traži se, da na 1.000 stanovnika bude pet do deset kreveta racionalno raspoređenih na opće i posebne, veće i manje bolnice. Osim bolesnika, smje­ štenih u bolnici, bolnice liječe bolesnike i u svojim ambu­ lantama. B. se redovito tako grade, da bolesničke sobe gle­ daju na jug, istok ili zapad, dakle na ,sunčanu stranu, a operacione se dvorane kao i hodnici nalaze na sjeveru.
Danas se radije grade velike b., jer je gradnja jeftinija, a uzdržavanje lakše. Gdje nema mogućnosti za prevoz bolesnika, u manjim mjestima ili u teško pristupačnom kraju, moraju se graditi i male bolnice, ali ne manje od 120-150 kreveta. Veće države nastoje takve bolnice po­ staviti na svako okružje od 50 km promjera. Gradske b. , koje služe kao glavne, grade se danas s 300-400 kreveta. Smjernice kod današnjeg građenja b. bile bi dakle te, da se izgradi glavna velika b. u većem središtu, snabdjevena svim potrebnim higijenskim i tehničkim pOlnagalima, a u kraju, koji može obuhvatiti svojim djelovanjem ova velika b. , i zgra đuju se male pomoćne b., tako da bolesnik bude samo neko vrijeme u glavnoj velikoj b. , a o nda se šalje u pomoćnu do konačnog ozdravljenja ili do prijelaza u kućnu njegu. Z.P.
Bolnice za životinje -+ Veterinarske ambulante i bolnice.
BOLNIČAR, bolničarka, zvanje pomoćnog osoblja u bol­ nicama ili uopće u ustanovama za liječenje bolesnika. Bol­ ničarsko osoblje pomaže liječnike pri njezi bolesnika, pri operacijama i liječenju. Danas se po pravilu može samo ono osoblje bolnica nazivati bolničarima, koje je steklo posebne kvalifikacije. U izuzetnim slučajevima i kad nema školovana osoblja, uzimaju se u bolničarsku službu i osobe bez posebne spreme; inače postoje za njih posebne škole. Tako su kod nas u Zakonu o stručnim školama za pomoćno osoblje u socijalnoj i zdravstvenoj službi predviđene škole za bolničare, koje traju 18 mjeseci. U velikom broju naših bolnica vrše službu bolničarskog osoblja sestre milosrdnice, kojih je najviše iz reda sv. Vinka Paulskoga i sv. Križa. Prije nekoliko godina osnovao je svaki od spomenutih redova svoju bolničarsku školu sestara milosrdnica, u kojoj se ove spremaju za službu u bolnicama i drugim zdravstve­ nim ustanovama. Osim javnih zdravstvenih ustanova zaposluju i privatne ustanove bol­ ničare i bolničarke i održavaju tečajeve i škole za njih, tako na pr. Društvo Crvenoga Križa, koje uposluje i sprema bolničarsko oso­ blje za slučaj rata pa i mira (za rad oko unapređenja narodnog zdravlja, kod elemen­ tarnih nevolja ili su­ zbijanja zaraznih bo­ lesti). A. S-l'.
BOLNIČKI BRODO­VI. Ranjenici, bolesnici i brodolomci na moru uživaju u ratu naročitu zaštitu. Ova je bila predviđena već u od­ redbama haaške kon­ vencije iz 1899 i obno­ lijena je X. haškom konvencijom iz 1907, čije su propise sve mornarice uvrstile u svoja pravila. B. b. služe za pružanje pomoći ranjenicima, bolesnicima i brodolomcima i za nji­ hov prijevoz i ne smiju se u ratu ni napadati ni zaplijeniti, ali ni oni ne smiju služiti za ratne svrhe ni smetati kretanju ratnih brodova. Dijele se u vojničke, koje opremaju same zaraćene države, i u takove, koje opremaju privatne osobe ili priznata društva, pa i neutralna, kao na pr. Crveni križ. E. b. imaju svoje naročite isprave i obilježeni su zastavom sa crvenim križem uz svoju nacionalnu zastavu. Nali­ čeni su bijelo, a po cijeloj dužini imadu 1y2 m široku prugu zelene boje kod vojničkih i crvene boje kod ostalih bol­ ničkih brodova. Njihova imena moraju biti objavljena neprijatelju još prije upotrebc. Neutralni b. b . moraju sta­ jati pod nadzorom jedne od zaraćenih strana te viju nje­ zin~ zast.av~ .na glavnom jarbolu. E. b. moraju pružiti po­ moc ranjemCIma, bolesnicima i brodolomcima sviju zara­ ćenih i moraju se pokoriti nalozima zaraćenih, koji mogu postaviti povjerenike i na bolničke brodove druge strane.
Osoblje bolničkih brodova može biti naoružano za svoju osobnu obranu i za zaštitu bolesnika. Brodovi mogu imati krugovaini uređaj. Za vrijeme rata 1914/18 poštivale su se te odredbe općenito, no ipak je došlo do raznih nesuglasica i zabluda, pa i do represalija, jer su si zaraćeni međusobno predbacivali zloupotrebu i hotimično potapanje bolničkih brodova. Tada su bili uvedeni i neutralni nadzornici, ali za više slučajeva napada na bolničke brodove ustanovljeno je kasnije, da je razlog bio zabluda, kao na pr. torpediranje »Elektre" 18. ožujka 1916 na dalmatinskoj obali. I brodske bolnice (brodske ambulante) na ratnim brodovima uživaju u ratu izvjesnu zaštitu, koliko je to moguće. One se moraju poštediti u slučaju borbe na samom brodu i u slučaju uzap­ ćenja broda ne smiju se upotrijebiti za druge svrhe, dok ranjenici i bolesnici nisu smješteni na drugo mjesto. liječ­ nici, bolničari i svećenici uživaju također zaštitu, ne smiju se zarobiti i moraju nastaviti svoj rad, i ako je brod zauzet