yaru (1874); Zemaljsko rodilište i primaljska škola u Zagrebu (1876); ludnica u Šibeniku (1883), gdje je 189'1 dograđena moderna bolnica; zatim bolnice u Stolcu (1883), Mostaru (1885), Sarajevu (1890), Livnu (1893), Sisku i Dugoj Resi (1897), Slav. Brodu i Travniku (1898), Pakracu, na mjestu nekadašnjeg slavonskog »sifilis-hospitala« (1898), Virovitici i Gračacu (1903), Čakovcu (1922), Sušaku (1927), Otočcu, Korenici i Senju (1935), Biogradu na m. (1936).
LIT.: J. Barle, Nešto iz prošlosti zakladne bolnice u Zagrebu, Liječnički
vjesnik, LIII.. 1931; Isti, O zdravstvu staroga Zagreba, ibd., 1901; I. K. Tkalčić, Povijestni spomenici slab. kralj. grada Zagreba; L. Thaller, Zagrebački hospitali u srednjem vijeku, Sišićev zbornik, 1929; Isti, Povijest medicine u Hrv. i Slav. 1770-1850, Zagreb 1927; K. Segvić,
Bolnica milosrdne braće na Jelačićevom trgu, Zagreb 1918; S. blazzura, Javna bolnica na Jelačićevom trgu u Zagrebu, Zagreb 1891;
V. Bazala, Nekoliko podataka o historiji naših bolnica, Lij. vjesnik, LXIII., 1941; Isti, Dubrovačka bolnica, ibd., LXIII., 1941; Sudhoff, Kurzes Handbuch d. Uesch. d. Medizin, Berlin 1922' Isti, Aus der Gesch. d. Krankenhauswesens, Erg. d. Fortschr. d. Kra;'kenhauswesens,
2. sv., 1913; Dietrich, Handbuch d. Krankenversorgung u. Krankenpt/
ege, Berlin 1898; Isti, Von alten und neuen Krankenhausern, CibaZeitschrift,
br. 9; A. Fischer, Gesch. d. deutschen Gesundheitswesens, sV. L-II., Berlin 1933; R. Jeremić i J. Tadić, Prilozi za istoriju zdravstvene
kulture staroga Dubrovnika, II., Beograd 1939. V. B.
Gradnja i uređaj bolnice mijenjali su se kroz stoljeća. Stare grčke bolnice bile su građene redovito uz more ili na obalama rijeka, tako da imaju dovoljno vode. Njihova je terapija bila u mnogom upućena na pučko liječenje i liječenje vodom. Za to je bilo potrebno mnogo vode. Te su bolnice bile često uz hramove, a sastojale su se od jedne velike prostorije s ležajima te kadšto i od prostorija za liječenje vodom. Prostor je bio natkrit krovom i, čini se, bez stropa, koji je bio nepotreban radi blage klime.
Samostanski infirmariji bili su građeni poput samostana ili uopće poput sakralnih zgrada. Služili su kao zaštita za stare, nemoćne, a i bolesne. Građeni su bez ikakvih određenih
propisa. Nalazimo ih u velikom prostoru s ležajima naokolo; na čelu je oltar za služenje mise, a u sredini veliki prostor, gdje se liječilo. Najčešće su bazilikaInoga oblika, a ima ih u obliku samostana sa ćelijama. Gradili su se uz crkve, samostane ili uz zidine grada. Osobita se
paznJa posvećivala vanjskoj arhit ;kturi, pa često imaju umjetničku vrijednost.
U kasnom srednjem vijeku opet se javljaju
b. uz rijeku. Od najizrazitijih je tipova ona II Ulmu iz 13. st. Građena je na rijeci Dunavu radi velike potrebe vode. Kasnije se odustaje od izgradnje uz rijeke.
Izgradnju još uvijek obilježuje veliki prostor s ležajima naokolo. Ova značajka tlorisa ide u 19. st. Jedino se odustaje od toga u posebnim
slučajevima, kada su izgrađene posebne građevine, na pr. za umobolnike, zatim kada nastaju stanovi za liječnike i sestre, gospodarske
gradnje, mrtvačnice i t. d.
Prvu tehnički dotjeranu b. osnovao je ulmski
graditelj Jos. Furttenbach (1591-1666). Tada se tek počinje razvijati tehnika b. Građenje
b. napretkom tehnike počinje se razvijati
li dva oblika, jedan oblik koridora, bloksistem,
a drugi paviljonski sistem.
Koridorski sistem razvija se iz oblika samostana
s koridorom i njegovim ćelijama. Tu se iz jednoga prostora, koridora, koji je redovito os cijele građevine, ide u pojedine bolesničke sobe i ostale prostorije. Jedna od većih i no-
v,ijih b. u Evropi, Beaujon u Parizu, građena
je u sistemu koridora.
Veliki broj novih i modernih bolnica u USA građen je u tom sistemu, tako na pr. Medical-center u New Yorku. Country General Hospital u Los Angelesu, kOja ima 3500 kreveta, jedna je od najvećih takvih bolnica na svijetu. Gradnja joj je stajala 12,000.000 dolara.
Da se što bolje odijele bolesnici iste grupe bolesti, i da se može što bolje provesti pojedinačno liječenje nekih bolesti, počinje se razvijati posebni način građenja u paviljonskom
sistemu. Taj nastaje iz bolnica s velikim dvoranama,
koje se izgrađuju u posebnim manjim ili većim zgradama, a vezane su natkritim trijemom. Tako se razvija način posebnih što manjih što većih građevina, no sve zajedno čine cjelinu. Povezane su prometnim putovima (kadšto i tunelima), često natkritim.
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/50
Ova stranica nije ispravljena
