Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/39

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


31 BOLID ­ BOLID, meteor osobito velikog Sjaja (»plamena kugla«). Zaletivši se u Zemljinu atmosferu redovno se u zraku zau­ stavi i eksplodira uz detonaciju, a nakon eksplozije padaju i komadi na Zemlju (meteorsko kamenje). Na putanji bo­ lida u atmosferi ostaje katkad još po koju minutu svijetli trak (»rep«). Pojava bolida zna biti tako sjajna, da se vidi i po danu. Brzina, kojom bolidi dolaze u Zemljinu atmo­ sferu, daje za njih hiperboličnu putanju, a to vodi na za­ ključak, da bolidi ne potječu iz Sunčeva sustava, nego iz dalekog svemira (interstelarnog prostora). J. G-g. BOLIN, Wilhelm, * Petrograd 2. VIII . 1835, t Helsingfors 16. VI. 1924, švedsko-finski filozof. G . 1869 postao je pro­ fesor, a 1878-1913 bio upravitelj sveučilišne knjižnice u Helsingforsu. Objavio je pravnofilozofska djela Europas statslif (1868-71), Studier och f6redrag (1888-95) te mono­ grafije oLeibnizu (1846), Spinozi (njem. 1894) i Ludwigu Feuerbachu (njem. 1891). BOLINGBROKE, Henry st. John, * Battersea 10. X. 1678, t Ba ttersea 12. XII. 1751, engleski državnik i poli­ tički pisac. Kao organizator stranke toryjevaca drži se osni­ vačem engleskoga stranačkog sistema. Vidnu je ulogu igrao za vrijeme kraljice Ane, te je sudjelovao kao glavni engle­ ski predstavnik kod sklapanja mira u Utrechtu 1713. Po­ slije smrti kraljičine izjavio se za pretendenta Stuartovca Jamesa III. , pa je morao bježati il Francusku. Pošto je prekinuo s Jamesom III. ishodi 1723 pomilovanje, da se može vratiti u Englesku uz uvjet, da ne uđe u parlament. Međutim on razvija oporbenu djelatnost protiv whigo­ vaca i :1jihova vođe Walpolea izvan parlamenta u listu Craftsman (1726-1736), prvim modernim stranačkim no­ vinama. Ali mu nije uspjelo svladati whigovce, pa se otada većinom bavi pisanjem. Svojim racionalističkim proma­ tranjem vjere i povijesti utječe na Voltairea i Popea (Letters on the study of history, 1752). Kao filozof za­ stupao je skepticizam i deizam. U zadnjem desetljeću svoga života sprijateljio se s princom od Walesa, potonjim kraljem Georgeom III. , te je za njega napisao najpozna­ tije svoje djelo Idea of a patriot king (1738). To djelo, zajedno s njegova dva ranija eseja The spirit of patriotism i Dissertation upon parties (1734), glavni su spisi engl. konzervatizma u 18. st. U njima razvija misao, da nova novčana oligarhija, oličena u whigovcima, ruši sklad engl. društva, do kojega je doveo engl. ustav svojim ustaljenim ustanovama; nova Engleska će nastati iz saveza patriot­ skoga kralja, odgojena u osjećanju za svoju dužnost, i nje­ gova naroda, odana tradicionim ustanovama. Bio je jedan od najboljih govornika svoga doba, pa se to ogleda u djelima, koja mu se odlikuju više uzvišenim retoričnim stilom, nego dubljinom razlaganja. Na B. primijenilo se prvi puta ime John Bull (u satiri J. Arbuthnota History of John Bull, u kojoj se brani politika B. u ratovima za španjolsku baštinu), koje je poslije postalo općeniti nadi­ mak za Engleze. LIT.: Djela izašla u 8 svezaka 1808-9, Letters and correspondence, 4 sv., 1798; Sich el, B. and his times. 2 sv., 1901-2; Brosch, B. und die Whigs und die Tories .einer Zeit, 1883. Z. G. BOLINTINEANU, Dimitrie, * Bolintinul din Vale 1819 ili 1826, t Ilfov 20. VIII. 1872, rumunjski pjesnik, putopisac, prozaist i dramatičar. Podrijetlom je makedonski Cincarin. Obrazovao se u bojarskoj kući, u kolegiju sv. Save u Buku­ reštu i u Parizu, gdje se bavio više poezijom nego pravom. Sudjelovao je u revoluciji 1848 kao urednik časopisa Po­ porul suveran (Narod kao suveren). Kao putnik obišao je i opisao Tursku, Siriju, Egipat i Palestinu. Ne cijeni se ni kao prozaist, ni kao dramatičar, nego samo kao stihotvorac, i to zbog lakoće versifikacije. U svakoj se antologiji nalazi njegova O fata tanara pe patul mortii (Mlada djevojka na odru), lirska pjesma u stilu poznate Chenierove La jeune captive. Citiraju se još i njegove epsko-lirske pjesme iz rumunjske povijesti. Pisao je i francuski, na koji je pre­ vodio i svoje pjesme. P. S. BOLiVAR, Simon, * Caracas 24. VII. 1783, t Santa Marta 17. XII . 1830 , osloboditelj Južne Amerike. Potomak stare plemićke španjolske porodice. Po starom plemićkom običaju 1799 polazi u španjolsku, gdje je primljen na dvor. Tu se usavršuje u naucima, zanimajući se naročito za je­ zike i povijest. Obišavši španjolsku i Francusku, oženi se članicom stare španjolske porodice Marijom Rodriguez de Toro. Brzo iza povratka u domovinu postaje udovac. Tada ide ponovno u Evropu, prisustvuje krunidbi NaDoleona L (1805) i obilazi Italiju. U to vrijeme sazrijeva kod njega težnja, da oslobodi Južnu Ameriku od španjolskoga go- BOLlVAR spodstva. Poslije posjeta Josipu Bonapartu u Napulju krene u Francusku, pa u Njemačku, a odatle u Sjevernu Ameriku pa kući, pun ideja i znanja, sa čvrstom voljom, da svoj ideal ostvari. Kad je u srpnju 1808 Napoleon podjarrnio španjolsku, osniva se u Caracasu »junta«, koja šalje B-a u Englesku, da posredovanjem Engleske nađe način, kako bi se složili interesi Južne Amerike i španjolskog zakonitog kraljevstva. Kad se je vratio 5. VII. 1811, predloži kongresu, da pro­ glasi nezavisnost Venezuele, što ovaj i učini. Ali slijedeće godine Španjolci osvoje Venezuelu, a B. polazi u Carta­ genu, odakle vatrenim spisima potiče Amerikance na borbu. Naročito se obratio na Novu Granadu u spisu Manifesto a los granadinos. Nova Granada imenuje ga pukovnikom, pa zapovjednikom brigade. Dne 6. VIII. 1813 uđe poslije uspješnog vojevanja u Caracas, našto ga proglasiše vrho­ vnim zapovjednikom vojske i osloboditeljem Venezuele. Kad je u jednom dijelu zemlje izbilo protiv njega nezadovolj­ stvo, ostavlja Venezuelu i po­ lazi ponovno u N ovu Grana­ du, gdje postaje vrhovnim za­ povjednikom i zauzima Bogo­ tu, ali pred jakom španjolskom vojskom generala Mori11a mo­ ra bježati na Jamaicu (1815), a zatim na Haiti. Tu skupi oko 6000 ljudi i potrebno brodovlje te krene u Venezuelu, ali bez uspjeha. U prosincu 1816 iskr­ cava se na otok Margaritu. G. 1817 i 1818 potukoše on, Paez i Santander u nekoliko navrata Moril1ove čete, našto ga kongres u Angosturi (15. II. 1819) izabere za vrhovnog civilnog i vojnog zapovjedni­ ka. Oslobodivši gotovo cijelu SIM6N BOLIVAR Venezuelu od Španjolaca, kre­ '" . ne B. u Novu Granadu i po­ slIJe pobjede nad Španjolcima kod mjesta Boyaca (1819) uđe 9. VIII. u Bogotu. Tako je i Nova Granada oslobo­ đen~, a B. proglaš~n njenim osloboditeljem. Poslije toga vrah se B. '"!. prosmcu 1819 u Venezuelu, gdje predloži kongresu, kOJI se sastao u Angosturi da se Venezuela Ecuador i Nova Granada sjedine u jednu državu Velik~ ~olumbiju. To je kongres 17. XII . i prihvatio i isto~remeno Izabra? B-a za predsjednika Kolumbije. Poslije pobjeda u Nov.oJ qranadi i Ecua~oru (1822), pošto je prije potukao posljednje ostatke Španjolaca u Venezueli 26. VI. 1821 kod Caraboba, saziva 1822 panamerikanski kongres na Panam­ skoj prevlaci. USA ne prihvatiše poziva, jer je B. osloba­ đajući Južnu Ameriku od španjolaca priznavao i crncima puna prava. Venezuela, Ecuador i Nova Granada bili su oslobođeni, !deal B-ov. o Yelikoj Kolumbiji ostvaren, ali nije njegov Ideal o vel,l~oJ konfeder.aciji svih američkih zemalja, koje su nekada DIle pod Španjolskom. On kreće sada prema tom svome najvećem idealu. Pozvan od predsjednika oslobo­ đenoga dijela Perua, Rive Agiiera, uđe s kolumbijskom vojskom u Peru, gdje mu kongres daje vrhovno zapovje­ dništvo vojnih operacija, a u veljači 1824 diktatorsku vlast. Njegova pobjeda kod Junina (7. VIII . 1824) i njegova za­ mjenika generala Sucrea kod Ayacuchoa (9. XII . 1824) oslo­ bodiše zauvijek od španjolskog gospodstva ne samo Peru nego i cijelu Južnu Ameriku. Međutim se javlja nezadovoljstvo u Velikoj Kolumbiji dobrim dijelom iz lične zavisti, a u Venezueli napose zbog zajednice s Novom Granadom. G. 1824 B. se dvaput odriče predsjedništva u Kolumbiji, ali je oba puta ponovno iza­ bran. On se odriče diktature 1825 i u Peruu, ali ga i ondje ponovno biraju, što više, proglašuju ga ocem i spasiteljem Perua. Gornji Peru, koji postaje posebna republika, po njemu se i naziva Bolivija i izabere njega za svoga pred­ sjednika. Novi ustav, Code Boliviano, koji je B. dao Boli­ viji, nikako se nije slagao s njegovim nekadašnjim liberal­ nim idejama. Prema tom ustavu imao je predsjednik Boli­ vije biti doživotan, senat nasljedan, donja kuća s ograni­ čenom vlasti, a predsjednik određuje nasljednika, kojega kongres potvrđuje. Osim toga prihvaća kongres i prijedlog, da B. ima diktatorska prava, kadgod dođe u Boliviju. G. 1826 B. se odriče predsjedništva u Boliviji, a u Kolum­ biji bude izabran za predsjednika s gotovo neograničenom