94 BOROVO - BaRRaMINI BOROVO, Tvornica Bata naselja tvornice Bata (v.) preko 4000 stanovnika. 2elje znička postaja je na pruzi Vinkovci-Dalj, od koje se odvaja pruga Borovo-Ilača. Sjedište je općine. . B. je poznato radi velike Batine tvornice obu~e I gu~enc robe. Uz tvornicu izgrađeno je veliko moderno mdustrIJsko naselje s mnogim javnim ustanovama i školama. U selu B-u sagrađena je velika škola s kupalištern i ostalim suvre menim školskim uređajem. Tako je i na tvorničkom na selju Bata sagrađena moderna škola, koja j.e ~vakak? jedna od najljepših školskih zgrada u Hrvatskoj I s naJmoder nijim školskim učilima. Nadalje u B-u postoje građanska šk'ola i Batina škola rada, kOJa ide u red srednjih škola. U Borovu je uređen i jedan od najvećih aerodroma u Hrvatskoj, nadalje veltki sportski stadion za sve sportske grane, sve ustaške ustroj be sa školom za ustaške dužno snike. Tu je dobro razvijen društveni život, te su poznata društva kao Hrvatski sportski klub Bata, pjevačko društvo »Tomislav«, Hrvatska žena, šahovski klub i t. d . Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske mijenjaju se i prilike u tvornicama Bata u B-u. "Jugoslovenski Bata« pre tvara se u »Bata, hrvatske tvornice gume i obuće d. d ., Borovo«, a time su na čelo uprave došli i novi ljudi. Z . D -i. BOROVSKIJ, Aleksandr Kirilovič, * Libava 1889, po znati ruski pijanist. Najprije ga je poučavala majka, sama učenica Safonova i dobra pijanistica. Poslije je u petro gradskom konzervatoriju bio učenik A. Esipova, ali je u isto doba učio i pravo. G. 1912 stekao je zlatnu kolajnu i Rubinsteinovu nagradu. Već 1915 postaje profesorom na moskovskom konzervatoriju. G . 1920 seli se iz Rusije i nastupa na koncertima u različitim evropskim zemljama. U Zagrebu je nastupio s velikim uspjehom nekoliko puta. Od 1922 stalno boravi u Berlinu. BOROVšKA GORA, kraška visoravan (Črka 1188 m), diže se strmim stijenama iznad lijeve obale gornje Kupe na granici Hrvatske. J. R. BOROWSKI, Stanislaw, * DlJ,browa G6rnicza 27. III . 1903, profesor povijesti slav. prava u Varšavi. Izdao između ostaloga: Sredniowieczny sqd senjor6w miasta Gradcu kolo Zagrzebia (Varšava 1932), Statuty cara Stefana Duszana z lat 1349 i 1354 (Varšava 1934), Statut Winodolski z roku 1288 (Varšava 1935). J. B-ć. BOROWY, Waclaw, * 1890, jedan od najistaknutijih su vremenih poljskih književnih kritičara. Napisao je studije o utjecajima i zavisnosti u književnosti, o šekspirskom tragizmu, oFredru, Gomulickom, 2eromskom, Kasprowiczu it.d. J. B-ć. BORRESCICH (Borešić) -+ Burešić. BORROMEO, milanska patricijska porodica, doselila se iz Padove; poznata je pod tim imenom, otkako ga je Vita liano Vitaliani uzeo kao obiteljsko ime od svoje matere, koja je potjecala iz San Miniata. U službi Milanca Vis contija 1445 postao je grof od Arone te uspješno dje lovao u međunarodnim bankovnim poslovima. Taj raz granjeni i danas još cvatući rod stekao je osobite zasluge pomažući kulturne ustanove (osnovao je Collegio Bor romeo u Paviji), a u 17. st. povećao je svoje blagostanje stupivši ženidbom u rodbinske veze s porodicom Arese. Makar je 1562 utrnula loza prvenaca porodice B., podigla se obitelj osobito pontifikatom Pija IV. iz obitelji Medici, s kojom su B. došli ženidbom u srodstvo. Kasnije daje porodica osim državnika više crkvenih dostojanstvenika. 1. Federico, * Milan 28. VIII. 1564, t Milan 21. IX . 1631, kardinal (1587) i nadbiskup milanski (1595-1631); bio je uzoran duhovni pastir svoje dijeceze braneći odluke Tri dentskoga sabora i pokazujući u teškim vremenima gladi 1627-28 i kuge 1630 svoju požrtvovnost i srčanost. Do kazao jc mnogo učenosti i smisla za psihologiju kao teolo ški pisac i suvremeni kroničar, osnovao brojne »akademije« prema suvremenom ukusu i stekao neprolaznih zasluga za znanost osnivanjem milanske Ambrozijanske biblioteke 1609: osam učenjaka putovalo je svijetom, da joj pribave rijetke knjige i rukopise. Aleksandar Manzoni, koji se poslužio bilješkama F. B-a za opisivanje milanske kuge i za životopis »Duvne od Monza« (Gertrude de Leyva), postavio mu je književni spomenik u svom romanu »Vjerenici«. LIT.: Litta, Famiglie nobili Milanesi, 1875; Sassi, De studiis litte rarils Mediolanensium prodromus ad historiam typograficam Mediola nensem, 1729; Roberti. Apologia del Cardinale F. B ., 1870; A. Ratti. l.Juida della biblioteca Ambrosiana, 1907 . U. 2. Karlo, sv., * Rocca di Arona 2. X. 1538, t Milan 3. XI. 1584, milanski nadbiskup i kardinal. U ranoj je mladosti naginjao duhovnom staležu, pa je primio kleričku tonzuru već 1550. Kasnije je učio pravo u Paviji. Kad mu Je ujak postao papom (Pio IV.) , pozove ga u Rim, imenuje nadbiskupom i milanskim kardinalom, premda još nije bio svećenik, pa mu po vjeri visoke državničke službe. Borromeo je ta da pospješio sastanak Tridentskog sabora na konačna zasjedanja (g. 1562-3). Kad su ga rođaci, pošto mu je brat umrot bez odvjetka, nu kali, da se ženi, dao se potajno zarediti za sve ćenika, pa se 1565 stal no preselio uMilan. Pro vodio je strog svetački život i svom snagom ra dio oko provedbe za ključaka Tridentskoga sabora i oko prave re forme klera. Bilo je i SV.t KARLO BOROMEJSKI, otpora, pače ga je neki Ambrosio Figino dk(h'1'F Milano Bibhoteca Ambrosiana re ovni urnI ijat a- o rina) pokušao i ubiti. Borromeo je gotovo čudom izbjegao smrti i uspio u po duzetom djelu. Morao se boriti i za katolicizam u Švicar skoj, t pa je podigao Helvecijski kolegij. Sagradio je brojna dječačka i bogoslovska sjemeništa. Ni siromaha nije zabo ravio, već im je bio pravi otac, a za vrijeme kuge u Milanu (1576) pokazao je neograničenu požrtvovnost prema pat nicima. Umro je razmjerno mlad, iscrpljen naporima, a već 1610 proglašen je svecem. Njegovi homiletički i pa storalni spisi objelodanjeni su prvi put u Milanu 1747 (5 svez.) . LIT.: t C. Bascape, De vita et rebus gestis CaroIi B., Brescia 1602' A. Sala, Documenti circa la vita di S. Carlo Borromeo, Milan 1857-61; F. Segmiiller, S. Carolus Borromaeus vindicatus, Einsiedeln 1924; C. Orsenigo, Vita di S. Carlo Borromeo, 3 . izd. Milan 1929; P. Palikuća, Život sv. Karla Borromea, Rim 1614. T.H. BORROMINI (Borromino), Francesco, * Bissone (na sjeveru Luganskog jezera) 1599, t Rim 2. VIII. 1667, tali janski arhitekt i kipar. Oko 1628 promijenio je svoje poro dično ime Castello u B. Poslije dužeg boravka u Milanu dolazi valdja 1617 u Rim, gdje je, najprije kao kipar, pomagao svome zemljaku Carolu Maderni, a kasnije Ber niniju pri radovima na crkvi sv. Petra i palači Barberini, na kojoj se njegov stil razabira naročito na prozorima gornjega kata pročelja. Prvo je njegovo samostalno arhi tektonsko djelo u Rimu crkva S. Carlo alle Quattro Fon tane sa susjednim samostanom otaca Trinitarijaca (prvi građevni period od 1634 do 1641, a drugi od 1661 do poslije njegove smrti). Ova crkva sa svojim značajnim ovalnim tlocrtom objavlja već sve značajke umjetnosti B-jeve: ne zavisnost od klasičnih uzora, naglašavanje okomitih smjer nica, sklonost za obilne dekorativne i ornamentalne de talje i za učinke kontrasta svijetla i sjene. Oko 1640 zaposlen je B. pri palači Spada. Od 1637 do 1650 gradi Oratorio di S. Filippo N eri (dei Filippini) uz rimsku crkvu S. Maria in Vallicella, a od 1642 do 1660 sveučilišnu crkvu S. Ivo della Sapienza (centralni tlocrt razvijen iznad isto stranične šesterouglate zvijezde s naglašenim uglovima, u kojima se nalaze glavni oltar, ulaz i kapele a s naglašenom smjernicom gibanja od ulaza prema glavnom oltaru). U spoljašnjosti značajna je za sasvim subjektivni borromi nijevski stil »Iaterna«, koja se diže iznad visoka tambura.
