Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/102

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


94 BOROVO - BaRRaMINI BOROVO, Tvornica Bata naselja tvornice Bata (v.) preko 4000 stanovnika. 2elje­ znička postaja je na pruzi Vinkovci-Dalj, od koje se odvaja pruga Borovo-Ilača. Sjedište je općine. . B. je poznato radi velike Batine tvornice obu~e I gu~enc robe. Uz tvornicu izgrađeno je veliko moderno mdustrIJsko naselje s mnogim javnim ustanovama i školama. U selu B-u sagrađena je velika škola s kupalištern i ostalim suvre­ menim školskim uređajem. Tako je i na tvorničkom na­ selju Bata sagrađena moderna škola, koja j.e ~vakak? jedna od najljepših školskih zgrada u Hrvatskoj I s naJmoder­ nijim školskim učilima. Nadalje u B-u postoje građanska šk'ola i Batina škola rada, kOJa ide u red srednjih škola. U Borovu je uređen i jedan od najvećih aerodroma u Hrvatskoj, nadalje veltki sportski stadion za sve sportske grane, sve ustaške ustroj be sa školom za ustaške dužno­ snike. Tu je dobro razvijen društveni život, te su poznata društva kao Hrvatski sportski klub Bata, pjevačko društvo »Tomislav«, Hrvatska žena, šahovski klub i t. d . Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske mijenjaju se i prilike u tvornicama Bata u B-u. "Jugoslovenski Bata« pre­ tvara se u »Bata, hrvatske tvornice gume i obuće d. d ., Borovo«, a time su na čelo uprave došli i novi ljudi. Z . D -i. BOROVSKIJ, Aleksandr Kirilovič, * Libava 1889, po­ znati ruski pijanist. Najprije ga je poučavala majka, sama učenica Safonova i dobra pijanistica. Poslije je u petro­ gradskom konzervatoriju bio učenik A. Esipova, ali je u isto doba učio i pravo. G. 1912 stekao je zlatnu kolajnu i Rubinsteinovu nagradu. Već 1915 postaje profesorom na moskovskom konzervatoriju. G . 1920 seli se iz Rusije i nastupa na koncertima u različitim evropskim zemljama. U Zagrebu je nastupio s velikim uspjehom nekoliko puta. Od 1922 stalno boravi u Berlinu. BOROVšKA GORA, kraška visoravan (Črka 1188 m), diže se strmim stijenama iznad lijeve obale gornje Kupe na granici Hrvatske. J. R. BOROWSKI, Stanislaw, * DlJ,browa G6rnicza 27. III . 1903, profesor povijesti slav. prava u Varšavi. Izdao između ostaloga: Sredniowieczny sqd senjor6w miasta Gradcu kolo­ Zagrzebia (Varšava 1932), Statuty cara Stefana Duszana z lat 1349 i 1354 (Varšava 1934), Statut Winodolski z roku 1288 (Varšava 1935). J. B-ć. BOROWY, Waclaw, * 1890, jedan od najistaknutijih su­ vremenih poljskih književnih kritičara. Napisao je studije o utjecajima i zavisnosti u književnosti, o šekspirskom tragizmu, oFredru, Gomulickom, 2eromskom, Kasprowiczu it.d. J. B-ć. BORRESCICH (Borešić) -+ Burešić. BORROMEO, milanska patricijska porodica, doselila se iz Padove; poznata je pod tim imenom, otkako ga je Vita­ liano Vitaliani uzeo kao obiteljsko ime od svoje matere, koja je potjecala iz San Miniata. U službi Milanca Vis­ contija 1445 postao je grof od Arone te uspješno dje­ lovao u međunarodnim bankovnim poslovima. Taj raz­ granjeni i danas još cvatući rod stekao je osobite zasluge pomažući kulturne ustanove (osnovao je Collegio Bor­ romeo u Paviji), a u 17. st. povećao je svoje blagostanje stupivši ženidbom u rodbinske veze s porodicom Arese. Makar je 1562 utrnula loza prvenaca porodice B., podigla se obitelj osobito pontifikatom Pija IV. iz obitelji Medici, s kojom su B. došli ženidbom u srodstvo. Kasnije daje porodica osim državnika više crkvenih dostojanstvenika. 1. Federico, * Milan 28. VIII. 1564, t Milan 21. IX . 1631, kardinal (1587) i nadbiskup milanski (1595-1631); bio je uzoran duhovni pastir svoje dijeceze braneći odluke Tri­ dentskoga sabora i pokazujući u teškim vremenima gladi 1627-28 i kuge 1630 svoju požrtvovnost i srčanost. Do­ kazao jc mnogo učenosti i smisla za psihologiju kao teolo­ ški pisac i suvremeni kroničar, osnovao brojne »akademije«  prema suvremenom ukusu i stekao neprolaznih zasluga za znanost osnivanjem milanske Ambrozijanske biblioteke 1609: osam učenjaka putovalo je svijetom, da joj pribave rijetke knjige i rukopise. Aleksandar Manzoni, koji se poslužio bilješkama F. B-a za opisivanje milanske kuge i za životopis »Duvne od Monza« (Gertrude de Leyva), postavio mu je književni spomenik u svom romanu »Vjerenici«. LIT.: Litta, Famiglie nobili Milanesi, 1875; Sassi, De studiis litte­ rarils Mediolanensium prodromus ad historiam typograficam Mediola­ nensem, 1729; Roberti. Apologia del Cardinale F. B ., 1870; A. Ratti. l.Juida della biblioteca Ambrosiana, 1907 . U. 2. Karlo, sv., * Rocca di Arona 2. X. 1538, t Milan 3. XI. 1584, milanski nadbiskup i kardinal. U ranoj je mladosti naginjao duhovnom staležu, pa je primio kleričku tonzuru već 1550. Kasnije je učio pravo u Paviji. Kad mu Je ujak postao papom (Pio IV.) , pozove ga u Rim, imenuje nadbiskupom i milanskim kardinalom, premda još nije bio svećenik, pa mu po­ vjeri visoke državničke službe. Borromeo je ta­ da pospješio sastanak Tridentskog sabora na konačna zasjedanja (g. 1562-3). Kad su ga rođaci, pošto mu je brat umrot bez odvjetka, nu­ kali, da se ženi, dao se potajno zarediti za sve­ ćenika, pa se 1565 stal­ no preselio uMilan. Pro­ vodio je strog svetački život i svom snagom ra­ dio oko provedbe za­ ključaka Tridentskoga sabora i oko prave re­ forme klera. Bilo je i SV.t KARLO BOROMEJSKI, otpora, pače ga je neki Ambrosio Figino dk(h'1'F Milano Bibhoteca Ambrosiana re ovni urnI ijat a- o rina) pokušao i ubiti. Borromeo je gotovo čudom izbjegao smrti i uspio u po­ duzetom djelu. Morao se boriti i za katolicizam u Švicar­ skoj, t pa je podigao Helvecijski kolegij. Sagradio je brojna dječačka i bogoslovska sjemeništa. Ni siromaha nije zabo­ ravio, već im je bio pravi otac, a za vrijeme kuge u Milanu (1576) pokazao je neograničenu požrtvovnost prema pat­ nicima. Umro je razmjerno mlad, iscrpljen naporima, a već 1610 proglašen je svecem. Njegovi homiletički i pa­ storalni spisi objelodanjeni su prvi put u Milanu 1747 (5 svez.) . LIT.: t C. Bascape, De vita et rebus gestis CaroIi B., Brescia 1602' A. Sala, Documenti circa la vita di S. Carlo Borromeo, Milan 1857-61; F. Segmiiller, S. Carolus Borromaeus vindicatus, Einsiedeln 1924; C. Orsenigo, Vita di S. Carlo Borromeo, 3 . izd. Milan 1929; P. Palikuća, Život sv. Karla Borromea, Rim 1614. T.H. BORROMINI (Borromino), Francesco, * Bissone (na sjeveru Luganskog jezera) 1599, t Rim 2. VIII. 1667, tali­ janski arhitekt i kipar. Oko 1628 promijenio je svoje poro­ dično ime Castello u B. Poslije dužeg boravka u Milanu dolazi valdja 1617 u Rim, gdje je, najprije kao kipar, pomagao svome zemljaku Carolu Maderni, a kasnije Ber­ niniju pri radovima na crkvi sv. Petra i palači Barberini, na kojoj se njegov stil razabira naročito na prozorima gornjega kata pročelja. Prvo je njegovo samostalno arhi­ tektonsko djelo u Rimu crkva S. Carlo alle Quattro Fon­ tane sa susjednim samostanom otaca Trinitarijaca (prvi građevni period od 1634 do 1641, a drugi od 1661 do poslije njegove smrti). Ova crkva sa svojim značajnim ovalnim tlocrtom objavlja već sve značajke umjetnosti B-jeve: ne­ zavisnost od klasičnih uzora, naglašavanje okomitih smjer­ nica, sklonost za obilne dekorativne i ornamentalne de­ talje i za učinke kontrasta svijetla i sjene. Oko 1640 zaposlen je B. pri palači Spada. Od 1637 do 1650 gradi Oratorio di S. Filippo N eri (dei Filippini) uz rimsku crkvu S. Maria in Vallicella, a od 1642 do 1660 sveučilišnu crkvu S. Ivo della Sapienza (centralni tlocrt razvijen iznad isto­ stranične šesterouglate zvijezde s naglašenim uglovima, u kojima se nalaze glavni oltar, ulaz i kapele a s naglašenom smjernicom gibanja od ulaza prema glavnom oltaru). U spoljašnjosti značajna je za sasvim subjektivni borromi­ nijevski stil »Iaterna«, koja se diže iznad visoka tambura.