Prijeđi na sadržaj

Stranica:Arkun - Vladimir Nazor.pdf/37

Izvor: Wikizvor
Ova stranica nije ispravljena

30

Sluge dotrčaše iz hrama, noseći smolu i buktinje. Tri ješće i suhe grančice počeše odmah gorjeti na žrtveniku.

Plameni jezičci zaplamsaše iz sviju pukotina. Ču se, kako deblje granje već praska. S mora puhnų vjetrić,

rastjera

dim, što je već dugo ležao na poljani, pa se baci na žrtve nik, da hakne u nj i da raspali vatru. Prvi se dim već dizao ravno uvis, hitar, lagan i bijel. Svantevide ! Svantevide ! viknu gomila. Crni se žrec otimao mašući snažno rukama. Vikao je iz svega grla , a njegov je glas bio dubok i krupan .

— Bezbošci! Pogani ! To vam je posljednji Svantevidov god , što ga slavite. Ja sam posljednja ljudska žrtva na ol taru vašega idola . . . Sjutra ćete vi na Danca, a Valdemar će preksutra na vas. Doletjela je ptica olujnica na klisuru vašeg ostrva, i oluja već dolazi , ona najstrašnija, posljed nja . · Lupeži na kopnu i gusari na moru, rastrgnite na .

sebi odijelo i bacite se na tle ; pospite glavu prašinom, za plačite i zajauknite, jer Gospod nad vojskama ide, da vas melje, kao žrvanj zrnje . Narod udari u smijeh i klicanje, al je glas crnoga žreca .

nadvikivao sve žamore i bujao kao voda, što se razlijeva. Čemu se nadate od Niklotove kćerke? Čemu se na

date od Jaromira, brata kralja Tetislava ? Oni su dva po sljednja cvijeta na vašem divljem stablu, cvjetovi vatreni, od kojih će se Arkun pretvoriti u hrpu pepela ... Sve će vaše propasti u njemu, na Rani i na kopnu. Ide, ide dan, koji gori kao peć, i vi ćete izgorjeti u njemu kao strnjika na polju. Jao, jao vama! Bacio je Gospodin medju vas čašu gnjeva

svojega, i ta je čaša puna ognja , a zove se Jarula. Iz nje će se razviti propast vaša. U vatri ste živjeli, od vatre ćete i

poginuti . Nestat će vam i glasa i traga, jer ćete vi biti pe peo pod nogama vjernika njegovih. Čujte, čujte, bezbož nici : Svantevid je na umoru .

U glasu je crnog žreca bilo toliko snage ii sigurnosti, da svjetinu poče hvatati nemir i zebnja. Njegovo je ispaćeno lice postajalo sve bljedje, al mu je na visoku navoranu čelu