13
kad nešto ljosne o tle baš ispred božanstva, probudivši jeku u kutovima hrama.
Ono dvoje skočiše kipu pruživši ruke. Stojslavljeva je glava ležala na tlu. Bog je bijaše stre
sao sa sebe. Stajao je kao prije, 'nepomičan izmedju dvaju zavjesa, pun šutnje i tame, samo je vrh njegova mača bli stao trepečući u mraku.
Kralj uze glavu i gotovo pobjegne s djevojkom iz hrama.
Slijepac je jedva slušao, što mu je Jarula govorila na povratku; ali kad stignu na prag svoga dvora, on kimnu
djevojci glavom , pa viknu sluge: Amo najlakša kola i najhitrije konje ! U Arkun ! Od mah. III.
Sunce je bilo na zenitu i obasjavalo svojim najjačim zrakama Arkun, tu hrpu niskih drvenih kuća s krovovima
pokrivenim kovinskim pločama i zidovima bojadisanim ne kim šarenim zemljama. Ono je rasvjetljavalo božje svetište na poljanici nasred
grada. Hram je bio četverouglast i od najčvršće hrastovine. Zabat mu bijaše visok, okićen lubanjama i narešen slikom arkunskoga božanstva, djelom majstora prekomorskih. Na
njoj se vidio samo gornji dio božjeg kipa, koji je stajao u najsvetijem dijelu hrama i kojemu se je samo vrhovni žrec
Gloginja mogao približiti. Prikazivala je boga sa četiri glave, četiri zatioka i dvoja ledja. Sunce, rog, koplje i sedlo bijahu urezani okolo nje. Na pročelju hrama bila su vrata s
basamacima , a pred njim poljanica s kamenim žrtvenikom 'u sredini! Na tom su prostoru rasle goleme lipe, veoma stare i izmučene vjetrovima, što su duvali s pučine. Istočni je rub poljane bio uivičen grdnim hridinama, koje su padale strmo ú more .
