Sliši, svitlo sunačce, koje tuge s boljezni

Sliši, svitlo sunačce, koje tuge s boljezni autor: Šiško Menčetić

348. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundo.

Sliši, svitlo sunačce, koje tuge s boljezni
   ćuti moje srdačce, želno tvoje ljubezni.
Jer kad viđu ljeposti prislavnoga obraza,
   čuju njeke krjeposti od davnjega poraza;
zač nî jošte povenul u srdačcu oni stril
   koji se sam spomenul da ga prijah u tvoj kril.
Mnokrat recih u sebi rič koja je ohola:
   je li duša na nebi od rajskoga okola
veću rados da ima, veće dobro da ćuti,
   veću milos da prima i bolju kob da sluti?
Nisam većma poražen ner taj dobra spomenut
   u kih življah priblažen, a sada ću povenut.
Doj, nebeska krjeposti, zašto vili toj malo
   manje ne da ljeposti a milosti ostalo?
Ovoliko ter goril ne bih sada ljuveno,
   još bih lašnje izdvoril od nje ličce rumeno.