Prijeđi na sadržaj

Slavi svak iz glasa ovu vil gizdavu

Izvor: Wikizvor
Slavi svak iz glasa ovu vil gizdavu
autor: Šiško Menčetić

159. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.


Slavi svak iz glasa ovu vil gizdavu
   ka nosi od vlasa venčac lip na glavu,
a pušta na čeli dva zlata pramena, -
   zato ju svak veli da je moć ljuvena;
izmiša s ružom džilj ter prosu niz lice.
   ter nas zbi jak smirilj i sokol ptičice.
A niku ima slas pozor nje izbrani,
   da človik za nje vlas život svoj ne brani;
ako li tko pozre nje usta rumena,
   more reć cvitkom zre koralja crljena.
Oh, grlo ljuveno i ruci pribile,
   kolici skroveno za ljubav njih cvile?