Slatka dušo mom životu

Slatka dušo mom životu autor: Ivan Bunić Vučić

Slatka dušo mom životu,
   ah, drago ti traviš mene
   kroz zamjernu tvu ljepotu
   i razblude tej ljuvene.

Milo ti mi je bolovati
   ugodnome môm nezdravi
   i svakomu pripijevati
   tko me sveza i zatravi.

Vi ste, vi ste zamrsili
   moju mlados, svijetli prami,
   i u robstvo postavili
   zlatnijeh žica verigami.

Vi ste krivci, krivci vi ste
   me slobode izgubljene
   er vi sami uloviste
   zlatnom mrežom tvrdo mene.

Vi, daždeći tiho i blago
   vrh snježana bijela vrata,
   utopiste mene drago
   sitnom rosom suha zlata.

Vi ste kruna, zlatne kosi,
   bez procjene slavna dosti,
   kom se diči i ponosi
   česarica od ljeposti.

O razbludni svijetli vlasi,
   moji gorući prami lijepi,
   o sunčani zraci drazi,
   s kojijeh duša mâ oslijepi!

O dubravo, ne zelena
   negli od zlata istočnoga,
   slatka plato mâ ljubljena,
   dragi odkupu srca moga!

Pravo 'e, pravo vjerovati
   da ovijem zlatom strijele svoje
   vazda ljubav pomno zlati
   kada ranja srce moje.

Od ovoga svijetla prama
   spletena mu jes tetiva,
   od ovoga snuje sama
   zastor kijem se zasljepljiva.

Od ovoga vlasa zlatna,
   od njega su izatkane
   meke uze, tanka platna
   kojijem liječi moje rane.

Mâ pjesance, ne naprijeda,
   ustavi se, pjesni mila,
   evo i ti sa mnom, gleda',
   u pram si se zamrsila.

Oba ćemo robovati
   usred veza zlatnijeh žica
   i sužnji se srećni zvati,
   ja rob, a ti robinjica.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.