Sad život moj obra, odsad se zatječem

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sad život moj obra, odsad se zatječem
autor: Šiško Menčetić

485. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundova.


Sad život moj obra, odsad se zatječem
   da veće ja dobra na ženu ne rečem;
   zač ona u vjeri ne žive kako zec,
   zač ona u mjeri ne stoji jak mjesec.
Jer kako iz luka nî udor stanovit,
   tako nje odluka, ka je svit jadovit.
   Za nju se zla stvori na svitu bez broja,
   za nju se govori da zgibe jur Troja.
Svakomu zlu je red i uzrok jur žena,
   s koje je svaka zled i zloba svršena.
   Za nju još napokon triba svit da zgine, -
   toj će sud i zakon i mudrih istine.
Moj Bože, zač drvo ondaj se ne zgodi
   kad žena najprvo na svit se porodi?
   kad od nje bi začet veliki prirok taj
   za ki je nam vazet zemaljski, prave, raj!
Veće se ne more od srama govorit
   što mi je još gore na ženu došlo rit.
   Cić togaj ne stavi za život, človječe,
   na ženu ljubavi, nu mrazu najprječe,
nu svaku nenavis, ter ti se neće steć
   što kusi moja svis, - stid me je deri reć.
   Ter ne mni tkogodi da meni od zlobe
   ovoj reć dohodi, zač veće podobe.
Dil togaj zlo radih na ženu reć sade,
   ter bih rad do mladih da ovo dopade;
   neka se čuvati umiju od žene
   i druzim kazati nje zlobe svršene,
od kih zlo izreći Salamon ne more,
   ni mislit misleći što jošte nî gore.
   Zašto njoj dovika o drugom nî marit
   negoli človika da more privarit.
Volja pođ' uprosi Sansona, ter ćeš čut
   šta žena zla nosi i himbe u svoj skut.
   Ona se djavolje oružje more rit,
   ter po njoj za bolje ne more ništo prit;
ar zaman naredna nî žena zvat ženom,
   jer strašna i žedna svih dobâr jes sobom.
   Ako li sâm kusi, ter ćeš znat kako se
   plačući sve suzi i skubu još kose.