Razmišljan'je vrhu smrti

Razmišljan'je vrhu smrti autor: Ivan Bunić Vučić

Vrhu kola od požude
   lijepi vodac vodi mene
   proz klisure i proz stijene
   da privratit mnome bude.

Kola konja dva potežu,
   oba bijesna, oba vrla,
   okom plaha, tijekom hrla,
   uzdami se vik ne stežu.

Jedan srdit i pun bijesa
   munju ima u pogledu,
   nozdre šira i u jedu
   rži, pjeni, glavu stresa.

Drugi srne bez razloga
   i ono želi samo i žudi
   na što svâ ga želja nudi
   provodiča bez inoga.

Svezan razlog nazad hodi,
   a pod nogam stoji satrena
   svijeh hotjen'je i spomena,
   samovolja ter gospodi.

Malo dana još vidi se
   u ke se je vratit moći,
   vjekuvječne pak su noći;
   ko u nje omrkne, ne vrati se.

Svemogući višnji Bože,
   slobodi me tva dobrota
   dokli je puta od života,
   er nitko ini toj ne može.

Kola skrši zle ljubavi,
   tvojom uzdom konje sveži,
   odriješ' razlog, srce užeži
   tvom ljubavi, Bože pravi.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.