Razgovor ugodni/Pisma najposlidnja od slavne Bosne

Razgovor ugodni naroda slovinskoga — Pisma najposlidnja od slavne Bosne
autor: Andrija Kačić Miošić

Pisma najposlidnja od slavne Bosne

Prikazana ocu poštovanomu fra Boni Beniću, štiocu bogoslovcu i kustosu rečene provincije, od starca Milovana

Probudi se, Bosno, zemljo slavna,
kojano si zaspala odavna,
ter mi kaži bosanske junake,
na oružju vitezove jake,

neka mogu i njih zapjevati,
čast i diku slavnoj Bosni dati!
Ali Bosna lipo odgovara,
Milovana ter žestoko kara:

“Jer si, brižan starče, poludio,
putujući pamet izgubio?
Kad si pjevâ pjesme od junakâ,
najveće si pjevâ od Bošnjakâ.

Ko je bio Marko Kraljeviću,
ko li vitez Miloš Kobiliću?
Ko bijaše Relja Bošnjanine,
Omućević junak od starine?

Ko je bio Brankoviću Vuče,
ko l' starinom Kastriotić Jure,
ko li junak Zrinoviću bane,
ko l' delija Kosarić Stjepane

nego mladi starinom Bošnjaci,
ol Bošnjaci oli Hercegovci,
koji bihu bosanska gospoda
od slavnoga mojega naroda?

Otklem biše Senjanin Ivane
i delija Makar kapetane,
otklem li je Novak i Radivoj
i delija Tomiću Mijate

već od Bosne i Hercegovine,
Kosarića stare banovine?
I ostali uskoci junaci
svi su, starče, starinom Bošnjaci.

Ko bijaše Janko Mitroviću
i Ilija serdar Smiljaniću,
ko li biše Surić don Stipane
i kavalir Janković Stojane

već uskoci starinom Bošnjaci,
ol Bošnjaci oli Hercegovci, -
i ostali kotarski serdari,
kapetani, alaj-barjaktari?

Otklem biše starina Nakića,
Sinobada i mlada Radnića,
već od Bosne i Hercegovine!
Viruj meni, starče, doistine.

Otkolem je Vučkoviću Zeče
i kavalir Grčić dom Ivane,
otklem li su ostali serdari
i na glasu cetinski glavari

neg od Bosne i Hercegovine,
vitezovi zvani od starine?
Ko je bio Marko Sinovčiću,
silni vitez Petre Kulišiću

neg Bošnjaci, starinom junaci,
Hercegovci ol mladi Ungarci?
Otkolem je Deli-Markoviću,
silni junak Rade Miletiću

neg uskoci mladi Hercegovci,
a starinom svi jesu Bošnjaci!
Ko bijaše Nikoliću Bajo,
ko li vitez Ivanović Marko

nego mladi starinom Bošnjaci,
ol Bošnjaci oli Hercegovci!
Što li pjevaš Posavce junake,
to ti pjevaš starinom Bošnjake.

Otkuda su Domazetovići,
ljute zmije kano Jankovići,
već starinom od Bosne knezovi,
na oružju silni vitezovi,

kojino su svuda vojevali,
još i turske glave odsicali
od Kandije rata žestokoga
pod barjakom cesara bečkoga?

A kamo ti paše Atlagići,
Atlagići i Kulinovići?
Di su tebi Duratbegovići,
Duagići i Sokolovići?

Kamo tebi sile Bakotići,
Kosarići i Filipovići?

Di su tebi Kopčići junaci,
Ljubovići di su Hercegovci,
Sulagići i Mesiovići,
Lopužići i Vazlinovići

i ostali poizbor junaci
Hercegovci ol silni Bošnjaci,
Dalmaciju koji porobiše,
na stotine glava odsicaše?

Kamo tebi Kuna Asan-aga,
koji mnogo odnese mejdana?
Di je junak Poprženoviću,
na oružju Marko Kraljeviću?

Kamo li ti Babiću Asane,
di li ti je Lopužić Ćemane?
Kamo tebi Cukarinovići,
Nožinović i Nadžakovići?

Di je tebi Firdusović beže,
Topalović di ti je viteže?
Kamo li ti Zlojić Omer-aga,
di li ti je Šarić dizdar-aga?

Di su sile Tataranovići,
Duratović i Tabakovići,
koji svuda čete četovaše,
na stotine glava odsicaše?

Svi su ovo starinom Bošnjaci,
ol Bošnjaci oli Hercegovci,
kojino se tada isturčiše,
kada Bosnu Turci osvojiše, -

i ostali bez broja junaci,
vitezovi starinom Bošnjaci,
koji vlaške odsicaše glave
veće neg je u Primorju trave.

I da si mi zdravo, Milovane!
Boga moli, ostavi mejdane;
sve je ništa, sve će u prah poći,
grihe plači, valja k Bogu doći.