Razgovor ugodni/Kratko govorenje od poglavica hrvatski oliti kranjskih

← Pismo od Basilija Cesara.

Razgovor ugodni naroda slovinskoga —  Kratko govorenje od poglavica hrvatski oliti kranjskih autor: Andrija Kačić Miošić

Pisma od mejdana Jure Kastriotića →

Slidi kratko govorenje od poglavica hrvatski oliti kranjskih.

Hrvatsko kraljestvo uzdržaše pod sobom mnoge države, to jest: Karniju, Karintiju, Stiriju, Liku, Krbavu i svu donju Dalmaciju od Istrije do Cetine. I sve ove države bihu vladane od bana oliti duka hrvatski, koji se mnogokrat kralji zovijahu, budući puno puta bili ne samo od rečenih banovina gospodari, nego li jošter i od sve Bosne do vode Dunaja. I svi oni, koji bihu njima podložni, zovu se Hrvati zarad zemlje Kroacije oliti Hrvatije i zaradi njezinih bana, od koji imam u kratko besiditi. Prvi dakle duka oliti ban hrvatski biše

1. Porin; i ovi osvoji svu Liku i Krbavu istiravši stare pribivaoce, koji onde bihu, premda od istoga jezika i naroda slovinskoga bihu kakono i Porin.
2. Porga, sin Porinov; i ovi poznade zakon pravi, jer se krsti s podložnicim svojim.
3. Tomislav, koji imade rat s republikom mletačkom.
4. Trpimir; i ovi ne imadući rata ni s kim, od njega se vele stvari i ne piše.
5. Onuslav. Ovi učini rat protiva duždu mletačkomu i porobi Kaorle blizu Mletaka, ma slano plati.
6. Demogoj, koji živi i umri boj bijući s republikom mletačkom.
7. Iniko. I ovi ode s vojskom u Istriju, porobi je i učini dosta zla u njoj, ma bi istiran iz Istrije od Badoara, dužda mletačkoga.
8. Sedeslav. Ovi istiravši sinove prošastoga vladaoca s pomoću Basilija i cesara, učini se kraljem hrvatskim, ma od ovoga, koji slidi, bi ubijen prija godine dana svoga vladanja.
9. Branimir. Ovi bi od pape Ivana Osmoga pofaljen u knjizi, koju mu piše, da je ostavio nevirnost grčku, u koju biše upao, i da je pozna papu za vikara Isusova.
10. Mučimir, od koga se ne štije zlo ni dobro.
11. Miroslav. U vrime ovoga poglavice dođe Šimun, kralj bulgarski, s vojskom velikom, da porobi zemlju hrvatsku, ma zlo obrši, jer njegova vojska od Hrvata bi isičena sva kolika. Malo posli odoše Hrvati u Bulgariju i porobiše je.
12. Krešimir. I ovi imade dva sina, to jest Krešimira i Dirčislava, i ovi mlađi ugrabi kraljestvo starijemu bratu.
13. Dirčislav. Ovi bi prvi, koji se z dopuštenjem cesara Basilija imenova i zazva kraljem od Kroacije i Dalmacije.
14. Krešimir Drugi. I ovi između svi kralja i bana hrvaski bi najveći u jakosti i mogućstvu. Imade sina Stipana i oženi ga s ćerom dužda mletačkoga, kojoj Icela ime biše.
15. Slavić. Koliko otac ovoga kralja biše srićan, toliko on bi nesrićan, jer ne biše dobro ni sio na pristolje svoje, od jednoga velikoga kneza bi postavljen u tamnicu, u kojoj život svrši. Zašto li, kako li, znati ja ne mogu.
16. Zvonimir, drugim imenom Demetrio. Ovi bi od pape poznan za kralja i s velikim veseljem posvećen i okrunjen, zašto viteški branjaše svetu crkvu rimsku. Ovi kralj imade za ženu sestru svetoga Ladislava, kralja ungarskoga; i ne imadući sina zakonitoga izvan jednoga naravnoga oliti kopilana, Stipana imenom, ovi bi učinjen za kralja hrvatskoga, koji od gospode hrvatske bi zlo gledan i malo od koga za kralja poznan, jer ne biše sin zakoniti kralja Zvonimira. I tako u vrime njegovo bi velika smutnja među gospodom, hotijući se svaki za kralja učiniti. Žena Zvonimirova pobiže u Ungariju g bratu svomu svetomu Ladislavu i pokloni mu kraljestvo hrvatsko, budući ga njoj ostavio na smrti njezin muž Zvonimir. Ladislav skupivši vojsku uputi se g zemlji hrvatskoj. Videći gospoda zlo, koje mogaše sliditi, izabraše dvanajest najbolji knezova, među kojim se nahođaše vrsni knez Juran Kačić, zapitaše mir i primiše za kralja sinovca svetoga Ladislava, koga biše doveo sobom iz Ungarije, a Stipana kopilana baciše na 1091. I ovi kralj novi zvaše se Almo.

Bilo je i drugi bana hrvatski, koji se ovde ne spominju za ne uzmnožati više govorenja. Ovo je dakle zadosta, što smo do sada besidili; ako li ko želi znati više, neka se muči ištući stari poderčina, ali mi se čini, da će se malo okoristiti kakono i ja.