Rakle lijepa i ljuvena

Rakle lijepa i ljuvena autor: Ivan Bunić Vučić

Rakle lijepa i ljuvena,
   svoga draga tjerajući,
   kliče ovako zatravljena
   tužno iz glasa vapijući:

"Nijesam zmija ja ljutica,
   počekaj me, drag pastiru,
   mlađahna sam pastirica
   željno za te ka umiru.

Ako ć, dobro me primilo,
   biljeg znati moje vire,
   nu pogledaj me bljedilo,
   slatki i dragi moj Ljubmire.

Nu pogledaj pomno dosti
   mene mladu, ucviljenu,
   slatkijem plamom tve ljeposti
   kako slamu izgorjenu.

Ustavi se, jaoh, ustavi,
   daj ne bježi plaho toli,
   pobjeguća mâ ljubavi,
   ljubovniče moj oholi!

Da daj primi, brače, od mene
   za ku platu truda tvoga
   vjenčac ruže prirumene
   i čemina snježanoga.

Primi, primi zasve da je
   cvijetje uvehlo, dušo mila,
   pokli i ona uvehla je
   koja ga je tebi svila.

A ne ištem za me cvitje
   cvijet ki usti tvoje goje,
   toj čestito srećno bitje,
   jaoh, od mene daleko je.

Nu ga drži u pohranu
   kada budem ja ginuti,
   mene mladu ukopanu
   neka budeš njim posuti.

Tucite se na sve strane,
   me ovčice, na svu volju,
   bez stražice vaše uzdane
   da vas vrli vuci kolju."

Tad se pastijer mio ustavi
   željnoj vili ter pohrli
   i razbludno u ljubavi
   nju celova i zagrli.

Livada je procaptjela
   bijele ruse i rumene,
   koja ih je tad vidjela
   u svem slatko zagrljene.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.