Rajnska konfederacija i raspuštanje Svetoga Rimskog Carstva

Rajnska konfederacija i raspuštanje Svetoga Rimskog Carstva autor: Bacher

Izvor: revolution.chnm.org

Potpisani, otpravnik poslova Njegova Veličanstva cara Francuza i kralja Italije pri općemu Saboru Njemačkoga Carstva, zaprimio je nalog od Njegova Veličanstva da Saboru iznese sljedeće izjave:

Njihova Veličanstva kraljevi Bavarske i Württemberga, suvereni prinčevi Regensburga, Badena, Berga, Hessen-Darmstadta i Nassaua, kao i drugi vodeći prinčevi južne i zapadne Njemačke, odlučili su među sobom osnovati konfederaciju koja će im osigurati zaštitu od budućih opasnosti te su time prestali biti članovi Carstva.

Položaj u koji je Požunski mir izričito smjestio dvorove u savezu s Francuskom, a posredno i one prinčeve čiji teritoriji graniče s njima ili ih okružuju, nespojiv je s postojanjem Carstva; postaje nužno za te vladare da svoje odnose preurede prema novu sustavu i uklone proturječnost koja bi neizbježno bila trajni izvor nemira, nesigurnosti i opasnosti.

Francuska je, s druge strane, izravno zainteresirana za očuvanje mira u južnoj Njemačkoj, ali mora strahovati da će, čim povuče svoje trupe preko Rajne, nesloga – neizbježna posljedica proturječnih, nejasnih i nedovoljno definiranih uvjeta – ponovno narušiti mir među narodima i možda ponovno otvoriti rat na kontinentu. Smatrajući svojom dužnošću unaprijediti dobrobit svojih saveznika te im osigurati uživanje svih pogodnosti koje im Požunski mir jamči i na koje se obvezala, Francuska konfederaciju koju su oni osnovali ne može gledati drugačije nego kao prirodni ishod i nužnu posljedicu toga ugovora.

Tijekom dugoga razdoblja, uzastopne promjene stoljeće za stoljećem smanjivale su njemački ustav na sjenu njegove nekadašnje veličine. Vrijeme je promijenilo sve odnose u pogledu veličine i značaja koji su izvorno postojali među raznim članovima konfederacije, kako međusobno, tako i u odnosu na cjelinu čiji su dio činili.

Sabor više nema vlastitu volju. Presude viših sudova više se ne mogu provoditi. Sve ukazuje na tako ozbiljnu slabost da koalicijska veza više ne pruža nikakvu zaštitu, već predstavlja samo izvor neslaganja i razdora među silama. Posljedice triju koalicija dovele su ovu slabost do krajnjega stupnja. Jedna je izborna kneževina ukinuta pruskom aneksijom Hannovera. Kralj na sjeveru pripojio je Carstvu jednu od svojih pokrajina. Požunski mir jamči potpun suverenitet njihovim veličanstvima kraljevima Bavarske i Württemberga, kao i Njegovu Visočanstvu izbornome knezu Badena. Ovo je prerogativ koji će drugi izborni knezovi zasigurno zahtijevati i na koji imaju pravo, ali to nije u skladu ni s duhom ni s tekstom ustava Carstva.

Njegovo Veličanstvo car i kralj je stoga prisiljen izjaviti da više ne može priznati postojanje njemačkoga ustava, priznajući, međutim, potpuni i apsolutni suverenitet svakoga od prinčeva čiji teritoriji danas sastavljaju Njemačku, održavajući s njima iste odnose kao i s drugim neovisnim europskim silama.

Njegovo Veličanstvo car i kralj prihvatio je naslov zaštitnik Rajnske konfederacije. To je učinio isključivo radi mira, kako bi, svojim stalnim posredovanjem između slabih i moćnih, uklonio svaku vrstu nesloge i nereda.

Time je, stoga, osigurao najvažnije interese svojega naroda i svojih susjeda te, koliko je to bilo u njegovoj moći, osigurao budući mir u Europi, a osobito u Njemačkoj, koja je dosad bila stalno poprište rata, uklanjanjem proturječnosti koja je ljude i knezove stavljala pod iluzornu zaštitu sustava koji je bio suprotan njihovim političkim interesima i njihovim ugovorima. Njegovo Veličanstvo car i kralj vjeruje da će narodi Europe konačno zanemariti insinuacije onih koji bi željeli održati vječni rat na kontinentu. Vjeruje da su francuske vojske koje su prešle Rajnu to učinile posljednji put te da narod Njemačke više neće svjedočiti, osim u zapisima prošlosti, strašnim slikama nereda, razaranja i pokolja koje rat neizbježno donosi sa sobom.

Njegovo Veličanstvo izjavilo je da nikada neće proširiti granice Francuske preko Rajne i bilo je vjerno svome obećanju. Trenutno je njegova jedina želja koristiti sredstva koja mu je providnost povjerila kako bi oslobodio mora, vratio slobodu trgovine i time osigurao mir i sreću u svijetu.

Bacher

U Regensburgu 1. kolovoza 1806.

---

Izvornik:

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.

Prijevod:

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer nikada nije bilo zaštićeno autorskim pravima. Takva su djela ili od samoga nastanka oslobođena autorskih prava ili nastala prije uspostave autorskih prava.