Prva knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 8.
← Glava 7.
|
Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |
Glava 9. →
|
1 Tada skupi Salomon starješine Izraelove i sve glavare plemenske, knezove porodica izraelskih, kod kralja Salomona u Jerusalemu, da se prenese kovčeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion.
2 I tako se skupiše kod kralja Salomona svi ljudi Izraelovi na blagdan u mjesecu Etanimu, a to je mjesec sedmi.
3 Kad dođoše sve starješine Izraelove, podigoše svećenici kovčeg,
4 I prenesoše kovčeg Gospodnji, šator svjedočanstva i sve posuđe sveto, što je bilo u šatoru.
5 Pritom žrtvova kralj Salomon i s njim sva zajednica Izraelova, koja se našla kod njega, pred kovčegom toliko ovaca i goveda, da ih se zbog njihova mnoštva nije moglo izbrojiti niti proračunati.
6 Tada unesoše svećenici kovčeg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto u zadnjem prostoru hrama, u Svetinji nad svetinjama pod krila kerubina.
7 Kerubini su naime držali krila raširena nad mjestom, gdje je stajao kovčeg. Tako pokriše kerubini kovčeg i motke njegove odozgo.
8 Motke su bile tako duge, da su se krajevi motaka vidjeli u svetištu pred zadnjim prostorom. Ali se dalje nijesu vidjeli. Ostadoše ondje do današnjega dana.
9 U kovčegu su bile samo dvije ploče kamene, što ih je bio u njega metnuo Mojsije na Horebu, kad Gospod sklopi savez sa sinovima Izraelovim, pošto izađoše iz zemlje egipatske.
10 Kad svećenici ostaviše svetište, oblak napuni hram Gospodnji.
11 Svećenici nijesu mogli radi oblaka pristupiti, da vrše svoju službu, jer slava Gospodnja napuni hram Gospodnji.
12 Tada reče Salomon: "Gospod je rekao, da će stanovati u mraku.
13 I ja sagradih tebi kuću za stan, mjesto da u njemu stanuješ na vječna vremena."
14 Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu zajednicu sinova Izraelovih, a sva je zajednica sinova Izraelovih stajala.
15 On reče: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji je eto zaista ispunio obećanje, što ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu, kad je rekao:
16 Od vremena, kad sam bio izveo iz Egipta narod svoj Izraela, ne izabrah nijednoga grada između svih plemena Izraelovih, da se tamo sagradi hram, u kojem da stanuje ime moje. Ali za to izabrah Davida, da vlada nad narodom mojim Izraelom.
17 I naumi doduše moj otac David da sagradi hram imenu Gospoda, Boga Izraelova.
18 Ali Gospod reče mojemu ocu Davidu: Da kaniš sagraditi hram imenu mojemu, dobro činiš, što si to naumio.
19 Ali nećeš ti sagraditi toga hrama, nego sin tvoj, koji će ti se roditi, on će sagraditi hram imenu mojemu.
20 I eto Gospod ispuni obećanje, što ga je dao: Ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na prijestolje Izraelovo, kao što obeća Gospod, i sagradih hram imenu Gospoda, Boga Izraelova.
21 Ja u njemu pripravih mjesto za kovčeg, u kojem je savez Gospodnji, što ga je sklopio s ocima našim, kad ih je izveo iz zemlje egipatske."
22 Potom stupi Salomon pred svom zajednicom Izraelovom pred žrtvenik Gospodnji, raširi ruke svoje prema nebu
23 I pomoli se: "Gospode, Bože Izraelov! Niti jedan bog u nebu gore i na zemlji dolje nije ti jednak: savez i milost čuvaš ti slugama svojim, koji hode pred tobom čitavim srcem.
24 Ti si slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, ispunio, što si mu bio obećao. Što si obrekao ustima svojim, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan.
25 A sada, Gospode, Bože Izraelov, drži slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, i obećanje, što si mu ga dao, kad si rekao: Koliko je do mene, neće ti nikada nestati čovjeka, koji bi sjedio na prijestolju Izraelovu. Samo moraju potomci tvoji ponašanje svoje tako urediti, da hode preda mnom, kao što si ti hodio preda mnom.
26 Sada dakle, Bože Izraelov, daj da se obistini obećanje tvoje, što si ga dao slugi svojemu, mojemu ocu Davidu!
27 A hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa najviša ne mogu te obuhvatiti - koliko manje ova kuća, koju sagradih!
28 A obazri se na molitvu sluge svojega i na vapaj njegov, Gospode, Bože moj: Čuj zaziv i molitvu, koju danas upravlja tebi sluga tvoj!
29 Daj da oči tvoje budu otvorene nad ovom kućom dan i noć, nad mjestom, za koje si obećao: Moje ime tamo će stanovati!
30 Čuj molitvu, koju će na ovom mjestu obavljati sluga tvoj! Čuj vapaj sluge svojega i naroda svojega Izraela, kadgod se mole na ovom mjestu! Usliši je na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, u nebu, usliši je i oprosti!
31 Ako se netko ogriješi o bližnjega svojega i njemu se naloži zakletva, kojom se ima zakleti, i on se pokaže sa zakletvom pred tvojim žrtvenikom u ovoj kući,
32 Onda ti čuj to u nebu i zahvati i pribavi pravo slugama svojim: Krivca odsudi obraćajući njegova djela na njegovu glavu! A nedužnoga oslobodi postupajući s njim po nedužnosti njegovoj!
33 Ako tvoj narod Izrael bude potučen od neprijatelja, jer se je ogriješio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi ime tvoje i u ovoj se kući moli i vapije k tebi,
34 Onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojemu puku Izraelu i dovedi ih natrag u zemlju, koju si dao ocima njihovim!
35 Ako se je zatvorilo nebo, tako da ne pada dažd, jer su se ogriješili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu i slave ime tvoje i obrate se od grijeha svojih, jer si ih ponizio,
36 Onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe slugama svojim i svojemu narodu Izraelu, upravi ih na pravi put, kojim da idu, i pusti dažd na svoju zemlju, koju si dao narodu svojemu u baštinu!
37 Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, suša, medljika, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi kakvogod zlo ili bolest:
38 Svaku molitvu, svaki vapaj, što tada kojigod izgovori u svemu tvojem narodu Izraelu, ako svaki osjeća bol u srcu svojem i raširi ruke prema ovoj kući,
39 Onda ti si to čuo u nebu na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, i oprosti i zahvati i podaj svakome po svemu životu njegovu, jer ti poznaš srce njegovo, jer ti jedini prozireš srce sve djece čovječje,
40 Da te se uvijek boje, doklegod živu u zemlji, koju si dao ocima našim!
41 Ali i stranca, koji ne pripada tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje dolazi radi imena tvojega
42 - Jer se čuje za ime tvoje veliko, za ruku tvoju jaku i za mišicu tvoju podignutu - kad on dakle dođe i pomoli se u ovoj kući,
43 Onda ga ti čuj u nebu na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, i učini sve, za što te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju ime tvoje, da te štuju kao tvoj narod Izrael i da doznaju, da je ovaj hram, što ti ga sagradih, prozvan po imenu tvojem!
44 Ako narod tvoj izađe na vojsku proti svojim neprijateljima putem, kojim ga pošlješ, i pomoli se Gospodu prema gradu, koji si izabrao, prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu,
45 Onda ti čuj u nebu molbu njegovu i vapaj njegov i podaj mu pobjedu!
46 Ako su se ogriješili o tebe - jer nema čovjeka, koji ne griješi - i ti se rasrdiš na njih i predaš ih neprijatelju, tako da ih tlačitelji njihovi zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku, daleko ili blizu.
47 I ako se tada oni dozovu u zemlji, gdje su zarobljeni, i obrate se i zavape k tebi u zemlji tlačitelja svojih i priznaju: Sagriješismo i zlo učinismo, bezbožni smo bili.
48 Ako se dakle svim srcem i svom dušom obrate k tebi u zemlji neprijatelja svojih, koji ih odvedoše, i pomole se tebi, prema zemlji, koju si dao ocima njihovim, prema gradu, koji si izabrao, i prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu,
49 Onda ti usliši njihovu molitvu i vapaj u nebu na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, i pribavi im pravicu!
50 I oprosti narodu svojemu, što je sagriješio proti tebi, i sve prijestupe, koliko su skrivili proti tebi, i daj da nađu milost kod tlačitelja svojih, da im se smiluju!
51 Jer on je narod tvoj i svojina tvoja, koju si izveo iz Egipta, isred talionice gvožđa.
52 Neka budu oči tvoje otvorene na molbu sluge tvojega i na molbu naroda tvojega Izraela, da ih uslišiš u svemu, za što te zazovu!
53 Jer si ih ti odvojio sebi za svojinu iz svih naroda na zemlji, kao što si obećao preko svojega sluge Mojsija, kad si izveo oce naše iz Egipta, ti veliki Gospode!"
54 Kad je bio Salomon posve dovršio ovu prošnju i molitvu Gospodu, ustade s mjesta pred žrtvenikom Gospodnjim, gdje je bio klečao s rukama raširenim prema nebu,
55 Stupi naprijed i blagoslovi svu zajednicu Izraelovu glasom velikim ovako:
56 "Blagoslovljen neka je Gospod, koji je svojemu narodu Izraelu pribavio mir posve onako, kao što je obećao. Nije ostalo neispunjeno ni jedno jedino od svih sjajnih obećanja, što ih je dao preko svojega sluge Mojsija.
57 Gospod, Bog naš, neka bude s nama, kao što je bio s ocima našim! Neka nas ne ostavi i ne odbije,
58 Da se srca naša obrate k njemu i mi hodimo svim putovima njegovim i držimo njegove zapovijedi, zakone i odredbe, na koje je obvezao oce naše.
59 I ove riječi moje, što sam ih u molitvi upravio Gospodu, neka budu nazočne Gospodu, Bogu našemu, dan i noć, da pribavi pravicu slugi svojemu i narodu svojemu Izraelu u svako doba,
60 Da svi narodi na zemlji dođu do spoznanja, da je Gospod Bog i nitko drugi.
61 A srce vaše neka bude nepodijeljeno odano Gospodu, Bogu našemu, da hodite po zakonu njegovu i držite zapovijedi njegove, kao danas!"
62 Tada prinese kralj i sav Izrael s njim žrtve zaklanice Gospodu.
63 Kao žrtvu mirotvornu, koju dade Salomon zaklati za Gospoda, žrtvova on dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca. Tako posvetiše hram Gospodnji kralj i svi sinovi Izraelovi.
64 U onaj dan posveti kralj srednji dio predvorja pred hramom Gospodnjim, jer ondje prinese žrtve paljenice, prinose i pretilinu od žrtava mirotvornih. Mjedeni žrtvenik, koji je stajao pred Gospodom, bio je premalen, da obuhvati žrtve paljenice, prinose i pretilinu žrtava mirotvornih.
65 Tako proslavi tada Salomon blagdan i sav Izrael s njim, skup velik od ulaska u Hamat do potoka egipatskoga, pred Gospodom, Bogom našim, sedam dana i još jedanput sedam dana, dakle četrnaest dana.
66 Osmi dan otpusti ljude. Oni se rastadoše od kralja i otidoše k svojim kućama, veseli i dobre volje radi svega dobra, što ga je Gospod bio iskazao svojemu slugi Davidu i svojemu narodu Izraelu.
← Glava 7.
|
Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |
Glava 9. →
|