Prva Ivanova poslanica (Šarić)/Glava 3.

¹ Vidite, kakvu nam je ljubav dao Otac: "Mi se zovemo djeca Božja, i jesmo. Zato svijet ne poznaje nas, jer ne poznaje njega.

² Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza, što ćemo biti, Znamo, da kad se pokaže, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti, kao što jest.

³ I svaki, koji ovu nadu ima u njega, čisti se, kao i on što je čist.

⁴ Svaki, koji čini grijeh, čini i bezakonje, jer je grijeh bezakonje.

⁵ I znate, da se on javi, da oduzme grijehe naše; i grijeha u njemu nema.

⁶ Svaki, koji u njemu ostaje, ne griješi, i svaki, koji griješi, nije ga vidio niti ga upoznao.

⁷ Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko pravdu čini, pravedan je, kao što je on pravedan.

⁸ Tko čini grijeh, od đavla je, jer đavao griješi od početka. Zato se javi Sin Božji, da razori djela đavolja.

⁹ Svaki, koji je rođen od Boga, ne čini grijeha, jer njegovo sjeme ostaje u njemu, i ne može griješiti, jer je rođen od Boga.

¹⁰ Po tom se poznaju djeca Božja i djeca đavolja: "Tko ne čini pravde, nije od Boga; isto tako, tko ne ljubi brata svojega.

¹¹ Jer je ovo navještenje, koje ste čuli od početka, da ljubimo jedan drugoga.

¹² Ne kao Kain, koji je bio od zloga i ubio brata svojega. A zašto ga je ubio? Jer su djela njegova bila zla, a brata mu pravedna,

¹³ Ne čudite se, braćo, ako svijet mrzi na vas!

¹⁴ Mi znamo, da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti.

¹⁵ Svaki, koji mrzi na brata svojega, ubojica je, i znate, da ni jedan ubojica nema u sebi vječnoga života.

¹⁶ Po tom spoznasmo ljubav Božju, što on za nas život svoj položi; tako moramo i mi položiti život za braću.

¹⁷ Tko, ima blago svijeta i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega; kako ljubav Božja ostaje u njemu.

¹⁸ Dječice, ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom.

¹⁹ Po tom poznajemo, da smo od istine, i možemo srce svoje pred njim umiriti.

²⁰ Ako nas kori srce naše, Bog je veći od srca našega. On zna sve.

²¹ Ljubljeni, ako nas srce ne kori, imamo pouzdanje u Boga,

²² I štogod molimo, primamo od njega, jer zapovijedi njegove držimo i činimo, što je njemu ugodno.

²³ A ovo je zapovijed njegova, da vjerujemo u ime njegova Sina Isusa Krista i da ljubimo jedan drugoga, kao što nam je dao zapovijed.

²⁴ I tko drži zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i on u njemu; i po tom poznajemo, da ostaje u nama, po Duhu, kojega nam je dao.