Prisvitla od gospođ, da li bî srcem lav

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Prisvitla od gospođ, da li bî srcem lav
autor: Šiško Menčetić

484. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Phranize, tj. Franice.


Prisvitla od gospođ, da li bî srcem lav
   kad reče: "Vanka pođ'!" - da kamo tva ljubav?
Hotih tuj da domnim na silu oni čas,
   da godi ne pomnim za slavnu tvoju čâs.
Radovah ja tvoju zapovid obslužit,
   nu muku čuh dvoju s tobom se razdružit;
ar pravljah u meni: ovaka nikadar,
   moj cvite rumeni, zgodit se neće stvar.
Neću li povenut, u sebi još rekoh,
   kad budem spomenut jer puštah što stekoh.
Ja togaj ne gledah, zapovid obslužih,
   ter srcu vlas ne dah, s tobom se razdružih
cjeć kad se pušta rit: "Pođ', ako u moj dvor
   veće kad misliš prit i steći razgovor."
Eto sad umiram za tebe uslišit,
   ter obit poziram, kad me će utišit.