Pribijela ružice, tako ti radosti

Izvor: Wikizvor
Pribijela ružice, tako ti radosti
autor: Šiško Menčetić

138. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.


Pribijela ružice, tako ti radosti,
   odnesi tužice od moje mladosti!
   Tako ti ljubavi, gospođe od gospoj,
   kadgodi izbavi žalosti život moj;
kadgodi izami iz tuge svis moju,
   neka se ne smami: zač se toj sve boju.
   Ali čin' smrt prika da mi da skončan'je,
   ali mi daj lika tve ličce sončan'je;
ter dopust' u tvoj kril njeki dan mene prit,
   neka me ljuven stril ne čini želno mrit,
   neka dni ne traju u gorke ljubezni
   koje me skončaju jakino boljezni;
koje me sve znobe jakino slana cvit
   i meni smrt kobe prî nego hoće svit,
   ter, svitlo sunačce, želeći tvoj obraz,
   željno me srdačce topi se kako mraz.