Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Kralj Svetoslav

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

25. Kralj Svetoslav[uredi]

Iza kralja Stjepana Držislava ostadoše 3 sina: Svetoslav, Krešimir i Gojslav. Kod svih slavenskih naroda postojalo je načelo, da u takvom slučaju sva braća zajednički preuzmu očevu baštinu, pa da svaki brat vlada u jednom dijelu države, a najstariji brat naslijedi oca u starješinstvu, te on vodi cijelu državu. Istu je želju na samrti (oko god. 995.) izrazio kralj Stjepan Držislav. Ali najstariji njegov sin Svetoslav ne htjede se pokoriti očevoj želji, te sam sebi prisvoji vlast u cijeloj državi hrvatskoj. [1] Banom postade Gvarda.

Sve do tada plaćali su Mlečani hrvatskim kraljevima godišnji danak. Toga nije mogao podnositi Petar II. Orseolo, koji g. 991. postade duža mletački. Petar upotrijebi svu lukavost svoju, da Mlečane oslobodi sramotnoga danika, što su ga Hrvatima plaćali preko 100 godina. On je uopće nastojao, da republiku mletačku digne do što veće moći. Zato je primjerice sebe zvao »robom« cara bizantinskoga, samo da u Carigradu steče pogodnosti za trgovinu mletačku. I doista dobije on g. 992. >zlatnu bulu«, t. j. povelju sa svilenom vrpcom, na kojoj visi pečat, koji je utisnut u zlatni listić mjesto u vosak. Ovom bulom daje bizantinski car mletačkim trgovcima velike polakšice. Odsada će n. pr. mletački brodovi plaćati 15 dukata, kad izlaze iz luke carigradske, a samo 2 dukata, kad ulaze u nju, dočim su svi tudji brodovi morali pri izlazu i ulazu plaćati po 30 dukata! Ova je povlastica Mlečanima omogućila, da svoju robu u Carigradu prodavaju znatno jeftinije ( odnosno s većim dobitkom), nego li drugi trgovci. Jednako su Mlečani i obrtnine carigradske po svijetu razvozili boljim uspjehom, nego li do tada. Time je mletačka trgovina postala unosnijom, te je u Mlecima poraslo blagostanje.

Mletačka je utakmica mnogo smetala hrvatskim trgovcima. Osobito su to osjećali primorski gradovi u Hrvatskoj. Lukavi je dužd Petar znao za brigu, s skojom hrvatski trgovci idu u susret budućnosti svojoj. Zato on u Hrvatsku pošalje svoje ljude (agente), koji će naše Primorce uputiti, kako bi se mogli osloboditi neprijatnog položaja svoga. Ovi su ljudi nagovarali trgovce u Primorju, neka se stave pod mletačku zaštitu, pa će onda i njihovi brodovi uživati polakšice u luci carigradskoj. Dužd je dapače znao isposlovati, da mu je carstvo bizantinsko ustupilo svoje nekadašnje »pravo« na Dalmaciju.2

Duždu mletačkomu podje namjera za rukom, te je naskoro imao svojih pristaša u primorskim gradovima hrvatskim. Njegovoj stranci pripadahu u prvom redu trgovci (iz osobne (koristi), zatim Latini, a većim dijelom i svećenstvo. Da pak lakše uspije s osnovom svojom, privuče Petar k sebi takodjer kraljeva brata Krešimira. Njemu bijaše krivo, što .ga je iz vlasti posvema potisnuo brat Svetoslav. Zato se valjda nadao, da će i on uz pokroviteljstvo moćnoga dužda mletačkoga doći do vlade, koja mu po pravu pripada. Savremeni mletački pisac veli, da se izmedju Krešimira i Svetoslava porodila velika svadja radi prijestolja.3

Spremivši se valjano, uskrati dužd Petar II. Orseolo hrvatskomu skralju običajni danak. Radi toga počne Svetoslav smetati mletačkoj plovidbi uz hrvatske obale. Mletački dužd opremi 6 ratnih ladja. s kojima Badovarije Bragadin g. 996. zauzme grad Vis, odakle sve žitelje odvede zarobljene u Mletke. Sada je istom došlo na moru do velikog neprijateljstva izmedju Hrvata i Mlečana. Za ovih borba ljuto stradahu primorski gradovi, u kojima je kralj Svetoslav progonio mletačke privrženike. Najgore prodje grad Zadar, gdje su Hrvati »Neretvani« početkom godine 1000. zarobili 40 gradjana. Sada se dalmatinski gradovi obrate na mletačkoga dužda s molbom, neka ih oslobodi dalnjih progona. Istodobno je kralj Svetoslav zatražio od dužda Petra Orseola, neka opet plaća danak. Veli se, da je dužd odgovorio, da će danak predati osobno, jer da ga ne bi rado slao po kakvomgod poslaniku. I doista se mletački dužd na Spasovo (22. svibnja) g. 1000. zaputi u Hrvatsku. Sa sobom je vodio veliko brodovlje, a biskup Dominik izruči mu »stijeg pobjede<. To bijaše znakom, da lukavi dužd ide u rat, a ne u posjete.4

Brodovlje mletačko dodje najprije pred stari grad Osor (na otoku Cresu). Latinsko žiteljstvo toga grada bijaše već pripravno, ikako treba dočekati dužda mletačkoga. Osor priznade vladu mletačku, a mnogi žitelji njegovi stupe u vojsku duždevu. Mlečani ostadoše u Osoru nekoliko dana (preko Duhova), a onda otploviše prema Zadru. Ovdje su dužda mletačkoga već očekivali mnogi duhovni i svjetovni poglavari gradova dalmatinskih, poimenci biskupi i načelnici iz Krka i Raba. Načelnik i biskup zadarski podju dapače sa starješinama i svećenstvom u susret brodovlju mletačkomu, pa dužda svečano uvedu u svoj grad. U Zadru ostade Petar Orseolo 5 dana. Prikupivši pomoćne ladje iz sjeverne Dalmacije, Terene dužd iz Zadra nešto' južnije pred Biograd. To bijaše čisto hrvatski grad na moru. Ipak se Biogradjani pokloniše duždu, bojeći se velike sile njegove.5

Ploveći dalje na jug, dopre mletački dužd najprije na otok Vrgada, a onda pred Trogir. Ovdje ga je lijepo dočekao biskup sa svećenstvom, a takodjer Krešimir, brat kralja Svetoslava. Krešimir položi duždu prisegu vjernosti; podjedno mu za taoca predade svoga sina Stjepana, ikoji bijaše još dječak. Iz Trogira podje dužd u Split, gdje ga dočeka nadbiskup sa brojnim narodom i svećenstvom. Medjutim se na moru dogodio mali okršaj izmedju Mlečana i Neretvana. Mlečani zarobiše 40 odličnih Neretvana, ali ih kasnije pustiše na slobodu; zadržaše samo šestoricu kao jamce, da Neretvani ne će uznemirivati mletačke trgovce i dalmatinske gradove. Iz Splita podje dužd na otok Korčulu. Kada su i stanovnici toga otoka priznali vlast mletačku, zaputi se dužd do otoka Lastovo. Mlečani su ovaj otok oplijenili iz osvete za prijašnje gusarenje. Ovamo dodju i dubrovački poslanici sa biskupom svojim, te i oni priznadu vrhovnu vlast mletačku.6

Nato se dužd Petar II. Orseolo slavodobitno vrati u Mletke. Može se reći, da je ovaj njegov pohod republici mletačkoj donio prevlast na Jadranskome moru. Kasnije se u Mlecima na uspomenu ove vojne svake godine na Spasovo slavila svečanost »duždeva vjenčanja s morem«. Na taj blagdan pošao bi dužd mletački s velikom i sjajnom pratnjom na raskošno opremljenu ladju. Tu bi mu predali zlatan prsten, koji je blagoslovio patrijarka mletački. Dužd bi nato ovaj prsten bacio u more, izgovarajući ove riječi: »More! S tobom se vjenčamo u znak našega pravoga i vječnoga gospodstva«.

U osvojene gradove hrvatske pošalje dužd odmah i svoje namjesnike. Tako je u Splitu zavladao duždev sin Oto Orseolo, u Trogiru: Dominik Polan, u Biogradu: Mihajlo Vitalis, u Zadru: Justinijan Mafej, a na otoku Korčuli: Marin Memo.7

Izdan od brata svoga i od primorskih gradova — nije kralj Svetoslav mogao ni zametnuti borbu s Mlečanima. On se dapače htjede upustiti u pregovaranje sa duždem mletačkim. Zato pošalje pred njega još u Zadar svoje poslanike, po kojima je duždu ponudio mir. Ali oholi Petar II. Orseolo odbije poslanike Svetoslavove, jer bijaše i onako siguran, da će postići svoj cilj.8


Prethodno poglavlje: Povijest Hrvatske I. (R. Horvat) Sljedeće poglavlje:
Nasljednici kralja Tomislava Krešimir »Surinja« i Gojslav

Bilješke / reference[uredi]

  1. Šišić: »Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji«, str. 65.—86. (»Vjesnik hrv. arheološkog društva.«  g. 1914.)