Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Krešimir »Surinja« i Gojslav

26. Krešimir »Surinja« i Gojslav

Iza g. 1000. nestaje spomena kralju Svetoslavu. Na prijestolju naslijedio ga je njegov brat Krešimir, koji ima nadimak »Surinja«.1 Krešimir uze brata Gojslav a za svoga suvladara. Hrvatskim pak banom postade velikaš Božeteh.3 Kraljev sin Stjepan ostade i nadalje u Mlecima, gdje ga je dužd Petar II. Orseolo prije g. 1008. oženio sa svojom kćerkom Hicelom.3 Pošto je Hicelin brat Ivan imao za ženu bizantinsku princesu Mariju, postade hrvatski kraljević Stjepan rodjakom carskoga dvora u Carigradu.

Krešimir odluči, da će Mlečanima oteti gradove i otoke dalmatinske. Namjeru svoju počne izvoditi iza smrti lukavoga dužda Petra II. Orseola. Ovoga je u Mlecima god. 1009. naslijedio njegov mladi sin Oto, koji nije bio ravan ocu svomu. Kralju Krešimiru podje za rukom, te je redomice osvojio Zadar i druge primorske gradove. Ovi zatraže pomoć i zaštitu od republike mletačke. Sada se Mlečani preplaše, da Hrvati ne bi opet ojačali na moru. Ovo htjede predusresti i sam dužd Oto Orseolo. Zato on već g. 1018. s velikim brodovljem poleti u Dalmaciju. Pošto je nova hrvatska mornarica bila još preslaba, da odoli Mlečanima, stiže ju poraz. Tako je dužd mletački mogao ponovno pod svoju vlast spraviti otoke i primorske gradove.4 Kada se dužd Oto Orseolo koncem g. 1018. iz Dalmacije vraćao u Mletke, pokloniše mu se: Majo, biskup grada Raba, Vitalis, biskup grada Krka, i Martin, biskup grada Osora. Svi ovi biskupi zajedno sa svećenstvom, načelnicima i narodom spomenutih gradova i otoka (Raba, Krka, Cresa i Lošinja) obećaše, da će i nadalje plaćati godišnji danak duždu mletačkomu.5

Istodobno zaprijetila je Hrvatskoj velika pogibelj od carstva bizantinskoga. Caru naime Vaziliju II. posluži sreća, te je g. 1018. — iza dugih i krvavih ratova — osvojio nedavno još toli moćno carstvo bugarsko. Nato zaželi car, da svome carstvu podloži čitav "poluotok balkanski. I doista su njegovu vlast odmah priznali Srbi. Pošto se tako primaknuo i hrvatskoj državi, morade kralj, Krešimir birati ili rat sa carem Vazilijem ili vrhovno gospodstvo njegovo. Krešimir se zajedno sa svojim bratom Gojslavom g. 1019. odluči za ovo potonje, jer je morao uvidjeti, da ne bi mogao odoljeti prejakomu i krvoločnomu caru bizantinskomu. Za uzvrat dobio je Krešimir iz Carigrada velike časti i bogate darove."

Kralja Krešimira ne htjede slijediti Sermo, koji je upravljao Srijemom. Zato car bizantinski pošalje u Srijem svoju vojsku, koju je vodio Konstantin Diogen, carski namjesnik u susjednoj bizantinskoj pokrajini, dakle valjda u današnjoj kraljevini Srbiji. Konstantin je Sermu po svome glasn'iku poručio, da se želi s njime sastati i porazgovoriti o nekim stvarima: da se pak Sermo ne bi bojao zasjede, predloži mu Konstantin sastanak na obali medjašnje rijeke (Save), kamo će svaki od njih dovesti ¦samo 3 sluge. Sermo povjeruje poruci i dodje na opredijeljeno mjesto. Iza kratkoga razgovora Konstantin naglo izvadi nož, što ga je držao sakrivena u njedrima, pa ga Sermu turi u rebra. Ovako je Konstantin lukavim (upravo bizantinskim) načinom ubio S,erma i pokorio Srijem, gdje je počevši od g. 1019. upravljao u ime cara bizantinskog.7

Krešimir nije nikako mogao pregorjeti gubitak primorskih gradova i otoka dalmatinskih. Zato mu dobro dodje borba, koja je u Mlecima nastala izmedju gradjana i dužda Otona Orseola. No čim je kralj hrvatski počeo osvajati primorske gradove, zamjeri se carstvu bizantinskomu. Stari car Vazilije II. pošalje g. 1024. prema Hrvatskoj svoje brodovlje, kojemu na čelo stade vojvoda Bojaon. Mora da su Bizantinci pobijedili Hrvate, kad je Bojaonu pošlo za rukom, da zarobi mladjega sina kraljeva, dapače i samu kraljicu. Krešimir morade doživjeti, da mu Grci ženu i sina vode ikao robove najprije u grad Bari, a onda u Carigrad. Što se s njima dogodilo kasnije, toga nam povijest ne kazuje.8 Dvije godine iza toga bude iz Mletaka protjeran čitav rod Orseola. Dužd Oto nadje zaklonište u Carigradu, a njegov sin Petar u Ugarskoj. Kao muž Hicele Orseolo morade sada iz Mletaka bježati takodjer hrvatski kraljević Stjepan stariji, sin Krešimirov. Stjepan uteče u Hrvatsku,, gdje postade prijestolonasljednikom. U to doba valjda već nije živio ni Krešimirov brat Gojslav, komu iza g. 1019. nestaje spomena.

Krešimirov je savremenik u Ugarskoj bio Stjepan »Sveti«, prvi kralj ugarski. Magjari se iza poraza kod Augsburga g. 955. primiriše, te više nijesu provaljivali u tudje zemlje. Pošto je njihov knez Stjepan Sveti mnogo radio oko toga, da Magjare pokrsti, pošalje mu papa Silvestar II. g. 1000. kraljevsku krunu na dar. Tako je evo Ugarska (75 godina poslije Hrvatske) postala kraljevinom. Stjepan Sveti dade Ugarskoj crkvenu i svjetovnu upravu. Svoju sestru udade za mletačkoga dužda Otona Orseola. Zato i bježi njegov nećak Petar g. 1026. iz. Mletaka u Ugarsku. Ovomu je Petru bio hrvatski kraJjević Stjepan (po svojoj ženi Hiceli) tetak. Da bi se osvetili Mlečanima, uzmu ovi prognanici raditi oko saveza izmedju Ugarske i Hrvatske. Na taj savez tjerala je Krešimira »Surinju« i Stjepana Svetoga takodjer zajednička pogibelj od moćnih susjednih država (bizantinsko i njemačko carstvo). Savez bude utvrdjen time, što je Stjepan Sveti jedinoga svoga sina Mirka zaručio sa kćerkom1 hrvatskoga kralja Krešimira. Savez izmedju Ugarske i Hrvatske pokazao se godine 1030., kada je Krešimir pomogao Stjepana Svetoga u ratu protiv njemačkoga cara Konrada III. Do ženidbe ipak ne dodje, jer je ugarskoga kraljevića g. 1031. u lovu razderao vepar.9

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Kralj Svetoslav		Kralj Stjepan I