Postanak (Šarić)/Glava 50.

¹ Josip se baci na oca svojega, i plakao je nagnut nad njim i cjelivao ga.

² Tada zapovjedi Josip liječnicima, što su bili u službi njegovoj, neka balzamiraju oca njegova. I tako su liječnici balzamirali Izraela.

³ Utom prođe četrdeset dana jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipćani sedamdeset dana.

⁴ Kad prođoše dani žalosti za njim, reče Josip dvoranima faraonovim: "Ako sam našao milost kod vas, progovorite, molim, za mene faraonu, govoreći!

⁵ Otac me je moj zakleo, govoreći mi: 'Evo, umrijet ću, i u grobu mojem što ga iskopah sebi u zemlji kanaanskoj, pokopaj me!' Zato bih sad pošao da pokopam oca svojega; onda ću se opet natrag vratiti."

⁶ Faraon odgovori: "Otidi i pokopaj oca svojega, kako te je zakleo!"

⁷Tako otide Josip da pokopa oca svojega, a s njim pođoše sve sluge faraonove, prvi službenici njegovi i svi dostojanstvenici zemlje egipatske;

⁸ Nadalje sva družina Josipova, braća njegova i kućna družina oca njegova. Samo žene svoje i djecu svoju, ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji gošenskoj.

⁹ A pođoše s njim i kola i konjanici, tako da je bila povorka veoma velika.

¹⁰ I kad dođoše do gumna Atad s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i veoma svečano jadikovanje za pokojnim. On priredi ocu svojemu žalost od sedam dana.

¹¹ Kad stanovnici one zemlje, Kanaanci, vidješe kod gumna Atad žalosnu svečanost, rekoše: "Tu se drži velika žalosna svečanost Egipćana." Zato se prozva ono mjesto Abel-Mizraim; leži s onu stranu Jordana.

¹² Učiniše mu sinovi njegovi onako, kako im je bio zapovjedio.

¹³ Odnesoše ga naime sinovi njegovi u zemlju kanaansku i pokopaše ga u pećini na zemljištu Makpeli, na zemljištu, što ga je bio otkupio Abraham za grob od Hiteja Efrona, istočno od Mamre.

¹⁴ Kad Josip pokopa oca svojega, vrati se opet u Egipat natrag, on i braća njegova i svi, koji su bili s njim pošli na pokop oca njegova.

¹⁵ A braća se Josipova pobojaše, kad im umrije otac, i rekoše: "Što, ako bi se Josip pokazao protivan nama, pa nam uzvratio sve zlo, što mu učinismo?"

¹⁶ Zato poručiše Josipu, govoreći: "Otac tvoj pred smrt svoju odredio je ovo:

¹⁷ 'Ovako kažite Josipu: Ah, oprosti ipak braći svojoj zločin njihov i grijeh njihov, što ti zlo učiniše.' A sad oprosti nam, molimo, zločin naš, jer mi štujemo Boga oca tvojega!" Kad mu oni to poručiše, zaplaka Josip.

¹⁸ Tada mu dođoše sama braća njegova, padoše pred njega i rekoše: "Evo, robovi smo tvoji!"

¹⁹ A Josip im reče: "Ne bojte se! Zar sam ja mjesto Boga?

²⁰ Vi dakako misliste zlo proti meni, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono, što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude.

²¹ Ne bojte se sada! Ja ću se brinuti za vas, za žene vaše i za djecu vašu!" Tako ih je tješio i prijateljski im govorio.

²² I Josip je prebivao u Egiptu, on i porodica oca njegova. Josip poživje sto i deset godina.

²³ Od Efraima vidje djecu do trećeg koljena; i sinovi Makira, sina Manasehova, rodiše se još za života Josipova.

²⁴ Jednoga dana reče Josip braći svojoj: "Ja ću skoro umrijeti; ali će se Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju, koju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu."

²⁵ Tada zakle Josip sinove Izraelove i reče: "Kad se Bog jedanput milostivo zauzme za vas, tada uzmite sa sobom kosti moje odavde!"

²⁶ I umrije Josip, a bilo mu je sto i deset godina. Balzamiraše ga i metnuše u kovčeg u Egiptu.

← Glava 49.

Postanak (Šarić)

Glava . →