Postanak (Šarić)/Glava 49.
| Postanak (Šarić) |
1 Tada sazva Jakov sinove svoje i reče: "Skupite se, da vam javim, što će vam biti u buduće dane!
2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izraela oca svojega!
3 Rubene, ti si prvorođenac moj, jakost moja i prvina muške snage moje; prvi u dostojanstvu, prvi u vlasti!
4 Uskipio si kao voda; nećeš imati prvenstva, jer si stupio na ležaj oca svojega i oskvrnio ga; jer u moju je postelju on stupio.
5 Simeon i Levi braća su, mačevi su im oružje nasilja.
6 U savjet njihov neka ne ulazi duša moja, s njihovim zborom neka se ne druži srce moje; jer u gnjevu svojem poubiše ljude, i u razuzdanosti svojoj ohromiše volove.
7Proklet neka je gnjev njihov što je tako žestok, i ljutina njihova, što je tako okrutna! Pa ću ih razdijeliti u Jakovu i raspiriti ih u Izraelu.
8 Ali tebe, Juda, hvalit će te braća tvoja; ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjat će se pred tobom sinovi oca tvojega.
9 Mlad je lav Juda! Od plijena si se uzdignuo, sine moj; a onda se spusti i leže kao lav, kao lavica; tko se njega usudi dražiti?
10 Neće odstupiti žezlo od Jude, niti vladalački štap od nogu njegovih, dok ne dođe onaj, kojemu pripada, i kojemu će se pokoravat narodi.
11 Koji veže magare svoje za čokot, za plemenitu lozu mlado magarice svoje; pere u vinu haljinu svoju i u krvi grožđa ogrtač svoj.
12 Iskre mu se oči od vina, i zubi su mu bijeli od mlijeka.
13 Zebulun prebiva na obali morskoj, gdje pristaju lađe; leđa svoja okrenuo je prema Sidonu.
14 Isakar je koščat magarac, koji leži među ogradama.
15 A kad vidje, da je mir dobar i zemlja mila, tada pognu leđa, da nosi tovare, i posta robijaš.
16 Dan će suditi narodu svojemu, kao samo jedno od plemena Izraelovih.
17 Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi, koja ujeda konja za petu, i konjanik pada nauznak.
18 Tebe čekam, da me izbaviš, o Gospode!
19 A Gad, razbojničke čete pritiskuju ga, ali ih on potiskuje na pete.
20 Ašer ima hrane izobilja, on daje poslastice kraljevske.
21 Naftali je puštena košuta, umije govoriti lijepe riječi.
22 Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu; preko zidova penju se grane njegove.
23 Strijelci ga pritiskuju, nišane i udaraju na njega.
24 Ali njegov luk ostaje čvrst, jake su njegove mišice i ruke po jakosti moćnoga Boga Jakovljeva, odanle, gdje stoluje pastir, pećina Izraelova.
25 Od Boga oca tvojega, koji ti pruža pomoć, od Svemoćnoga, koji te blagosljiva punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz dubine, punim blagoslovom iz prsiju i krila!
26 Blagoslovi, što su bili ocu tvojemu, nadvisiše blagoslove bregova vjekovitih, ljepotu brežuljaka prastarih. Oni neka dođu na glavu Josipovu, na tjeme najsjajnijega od braće njegove.
27 Benjamin je vuk grabežljivi, jede grabež ujutro, dijeli plijen uveče."
28 Svi ovi jesu dvanaest plemena Izraelovih; i to je bilo, što im otac njihov izgovori, kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dade zgodan blagoslov.
29 Onda im zapovjedi: "Kad se pridružim k rodu svojemu, pokopajte me kod otaca mojih u pećini na zemljištu Hiteja Efrona,
30 U pećini na zemljištu Makpeli, istočno od Mamre u zemlji kanaanskoj, na zemljištu, što ga Abraham kupi od Hiteja Efrona za grob.
31 Tamo pokopaše Abrahama i ženu njegovu Saru; tamo sahraniše Izaka i ženu njegovu Rebeku, i tamo pokopah ja Leau."
32 Zemljište i pećina na njemu bila je otkupljena od Hiteja.
33 Kad je Jakov svojim sinovima dao posljednji nalog, povuče svoje noge natrag na postelju, te preminu i pridružen bi zemljacima svojim.
| Postanak (Šarić) |