Postanak (Šarić)/Glava 3.

¹ Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih, što ih je bio učinio Gospod Bog. Ona reče ženi: "Je li doista rekao Bog: 'Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu'?"

² Žena odgovori zmiji: "Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti.

³ Samo od plodova drveta, što stoji usred vrta, zapovjedio je Bog: 'Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.' "

⁴ Zmija reče ženi: "Nikako nećete umrijeti,

⁵ Dapače zna Bog, da će vam se otvoriti oči, čim budete jeli s njega, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate, što je dobro i zlo."

⁶ Sada istom vidje žena, kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznanje. I ona uze od njegova ploda i jede; i mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega, i on isto jede.

⁷Tada se obadvima otvoriše oči, i oni opaziše, da su bili goli. Zato spletoše lišće smokvino i načiniše sebi od njega pregače.

⁸ A kad začuše sušanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, skriju se oni, Adam i žena njegova, pred Gospodom Bogom među grmenjem u vrtu.

⁹ A Gospod Bog viknu Adama i upita ga: "Gdje si?"

¹⁰ On odgovori: "Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol, pa sam se skrio."

¹¹ Tada upita on: "Tko ti je rekao, da si gol? Da nijesi možda jeo s drveta, s kojega ti zabranih jesti?"

¹² Adam odgovori: "Žena, koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i jedoh."

¹³ I Gospod Bog upita ženu: "Zašto si to učinila?" Žena odgovori: "Zmija me zavede; zato sam jela."

¹⁴ Tada reče Gospod Bog zmiji: "Jer si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svima životinjama zemaljskim! Na trbuhu ćeš svojemu puzati i prah ćeš jesti sve dane života svojega!

¹⁵ Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. On će ti satrti glavu; a ti ćeš ga raniti na peti."

¹⁶ Ženi reče: "Mnoge ću ti muke umnožiti, kad zatrudniš. U bolovima ćeš rađati djecu, a ipak ćeš žudjeti muža svojega, koji će ti biti gospodar."

¹⁷ Adamu reče: "Jer si popustio molbi žene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti zapovjedio: 'Ne smiješ jesti s njega', to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega.

¹⁸ Trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti zelje poljsko.

¹⁹ U znoju ćeš lica svojega jesti kruh, dok se ne vratiš u zemlju, od koje si uzet, jer prah si i u prah se vraćaš."

²⁰ Adam nadjenu ženi svojoj ime Eva; jer postade mati svima živima.

²¹ A načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuće ih u njih.

²² Tada reče Gospod Bog: "Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje, što je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!"

²³ Zato ga progna Gospod Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju, od koje je bio uzet.

²⁴ I kad je bio prognao Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem ognjenim, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put k drvetu života.

← Glava 2.

Postanak (Šarić)

Glava 4. →