Postanak (Šarić)/Glava 2.
← Glava 1.
|
Postanak (Šarić) |
Glava 3. →
|
1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
2 Sedmi dan bio je dovršio Bog djelo svoje, što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio.
3 I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio.
4 To je opis postanja neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
5 Nije još bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije još pustio dažda na zemlju i nije još bilo ljudi, da obrađuju zemlju.
6 No dizala se je magla iz zemlje i natapala je svu površinu tla.
7Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće.
8 Tada zasadi Gospod Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka, kojega je bio načinio.
9 I dade Gospod Bog, te niče iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, i drvo života usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla.
10 Od Edena dolazila je rijeka, da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri otoke.
11 Prva se zove Pišon, koja teče pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata.
12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a tamo ima i bdelija i oniksa kamena.
13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teče pokraj cijele zemlje Kuš.
14 Treća se rijeka zove Tigris, koja teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.
15 Uze dakle Gospod Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i goji.
16 A dade Gospod Bog čovjeku ovu zapovijed: "Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti;
17 Samo s drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer čim bi jeo s njega, morao bi umrijeti."
18 Tada reče Gospod Bog: "Nije dobro čovjeku, da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja mu pristaje."
19 I dovede Gospod Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, što ih bio načinio od zemlje, pred Adama, da vidi, kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati.
20 Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.
21 Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.
22 Gospod Bog načini ženu od rebra, što ga je bio uzeo čovjeku, i dovede je k čovjeku.
23 Tada Adam reče: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka."
24 Zato ostavlja muž oca i mater i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.
25 Oboje, Adam i žena njegova, bili su goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od drugoga.
← Glava 1.
|
Postanak (Šarić) |
Glava 3. →
|