Postanak (Šarić)/Glava 29.
Postanak (Šarić) |
1 Tada zaputi Jakov i otide u zemlju sinova Istoka.
2 Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac, na kojem su upravo počivala tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obično napajala stada. Nad otvorom studenca ležao je golem kamen.
3 Istom kad bi se tamo stjerala sva stada, odvalili bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen na svoje mjesto nad otvorom studenca.
4 Jakov im reče: "Braćo, odakle ste?" Oni odgovoriše: "Iz Harana smo."
5 On ih upita: "Poznajete li Labana, sina Nahorova?" Oni odgovoriše: "Poznajemo."
6 Upita ih dalje: "Kako mu je?" Oni odgovoriše: "Dobro, evo upravo dolazi kći njegova Rahela s ovcama."
7Tada on reče: "Eto, još je dan dug, i nije još vrijeme, da satjerujete stoku. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da još pasu!"
8 Odgovoriše: "Ne možemo, dok se ne skupe sva stada; onda istom odvalimo kamen s otvora studenca i napojimo ovce."
9 Dok je on još govorio s njima, bila je došla Rahela s ovcama oca svojega; ona je naime bila pastirica.
10 A kad Jakov vidje Rahelu, kćer materina mu brata Labana, i ovce materina mu brata Labana, pristupi Jakov, odvali kamen s otvora studenca i napoji ovce materina mu brata Labana.
11 Onda Jakov poljubi Rahelu i stade glasno plakati.
12 Zatim Jakov pripovjedi Raheli, da je rođak ocu njezinu, i to sin Rebekin. Nato ona otrča i javi to ocu svojemu.
13 I kad Laban ću glas o Jakovu, sinu sestre njegove, pohitje mu u susret, zagrli i poljubi ga i uvede u svoju kuću. On pripovjedi Labanu sve, što se je bilo dogodilo.
14 Laban mu reče: "Jest, ti si kost moja i meso moje." I osta kod njega čitav mjesec dana.
15 Tada Laban reče Jakovu: "Zar da badava radiš za me, jer si mi nećak? Kaži mi, što će ti biti plaća?"
16 A Laban je imao dvije kćeri; starijoj bilo ime Lea, a mlađoj Rahela.
17 Lea je imala slabe oči, a Rahela je bila lijepa stasa i lica.
18 Jakov zavolje Rahelu i reče: "Služit ću ti sedam godina za mlađu kćer tvoju Rahelu."
19 Laban odgovori: "Bolje je, da je dam tebi negoli kojemu stranom čovjeku. Ostani dakle kod mene!"
20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, i one mu se činiše kao nekoliko dana, tako ju je volio.
21 Tada reče Jakov Labanu: "Daj mi sad moju ženu, jer navrši se moje vrijeme; pa bih se njom oženio."
22 I sazva Laban sve stanovnike mjesta i priredi gozbu.
23 A uvečer uze kćer svoju Leau i uvede je k njemu, i on imade s njom ženidbeno općenje.
24 I Laban dade kćeri svojoj Lei ropkinju Zilpu za sluškinju.
25 Ujutro vidjelo se, da je to bila Lea. Tada reče on Labanu: "Zašto si mi to učinio? Zar ti nijesam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?
26 Laban reče: "U našoj zemlji nije običaj, da se uda mlada prije starije.
27 Navrši samo s njom svadbeni tjedan, onda će ti se dati i druga za službu, za koju ćeš mi služiti još daljnih sedam godina.
28 Jakov učini tako i navrši s njom svadbeni tjedan. Tada mu dade i kćer svoju Rahelu za ženu.
29 I Laban dade kćeri svojoj Raheli ropkinju svoju Bilhu za sluškinju.
30 On imade s Rahelom ženidbeno općenje. Rahelu je više volio nego Leau, i tako je on još daljnih sedam godina služio kod njega.
31 Kad vidje Gospod, da je Lea zapostavljena, učini je rodnom, a Rahela osta nerotkinja.
32 Tako Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben; jer reče ona: "Gospod pogleda na jad moj i stoga će me ljubiti čovjek moj."
33 I opet ona zatrudnje i rodi sina, i ona reče: "Gospod je čuo, da sam bila zapostavljena; zato mi dade i ovoga." I nadjenu mu ime Simeon.
34 I kad opet zatrudnje i rodi sina, reče: "Sad će mi čovjek moj biti naklonjen; jer rodih tri sina." Zato mu nadjenu ime Levi.
35 Potom zatrudnje još jedanput, rodi sina i reče: "Sada ću slaviti Gospoda." Zato mu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.
Postanak (Šarić) |