Postanak (Šarić)/Glava 28.
| Postanak (Šarić) |
1 Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloži mu: "Ne uzimaj žene između kćeri Kanaanaca!
2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuću Betuela, oca matere tvoje, i uzmi sebi odanle ženu, jednu između kćeri Labana, brata matere tvoje!
3 Bog, Svemoćni, neka te blagoslovi, neka te učini plodnim i umnoži te, da postaneš jedno mnoštvo naroda!
4 I neka ti dadne blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da posjedneš zemlju, u kojoj prebivaš kao tuđinac i koju Bog dade Abrahamu!"
5 Tako otpremi Izak Jakova, i on zaputi u Mezopotamiju k Labanu, sinu Sirijca Betuela, bratu Rebeke, matere Jakova i Ezava.
6 A Ezav saznade, daje Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da odanle dovede sebi ženu, i da mu je blagoslivljajući ga naložio: "Ne uzimaj žene između kćeri Kanaanaca",
7I da je Jakov poslušao oca svojega i mater svoju i otišao u Mezopotamiju.
8 I vidje Ezav, da ocu njegovu Izaku nijesu po volji Kanaanke.
9 Zato otide Ezav k Išmaelu i uze sebi, uz dvije žene svoje, za ženu još Mahalatu, kćer Išmaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu.
10 A Jakov otide iz Beer-Šebe i otputova u Haran.
11 Stiže na jedno mjesto i prenoći ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i leže da tu spava.
12 I usne san: ljestve stajale na zemlji što s svojim vrhom dopirale sve do neba; i gle, anđeli Božji hodili na njima gore i dolje.
13 I gle, gore nad njima stajao je Gospod i govorio: "Ja sam Gospod, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim.
14 Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji; prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti i se raširiti; u tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji.
15 Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamogod pođeš, i opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te neću ostaviti, dokle ne izvršim, što ti obećah."
16 I Jakov se probudi od sna svojega i povika: "Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!"
17 Pun strahopoštovanja reče: "Kako je časno mjesto ovo! Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!"
18 Drugo jutro uze Jakov kamen što ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na njega ulje.
19 Tada prozva to mjesto Betel, a prije se taj grad zvao Luza.
20 Nato učini Jakov ovaj zavjet: "Ako Bog bude s menom i sačuva me na putu, kojim sad idem, ako mi dadne kruha za hranu i haljine za odijevanje,
21 I ako će sretno vratim u očinsku kuću svoju, tada će Gospod biti moj Bog.
22 A kamen ovaj, što ga postavih za spomenik, bit će kuća Božja, i od svega, što mi dadneš, vjerno ću ti dati desetinu."
| Postanak (Šarić) |