Poglavlja 13. - 16.

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Poglavlja 13. - 16.

Zapovijed glede prvorođenih Izraelovih

13 1 GOSPOD oslovi Mojsiju:

2 » Posveti mi svakog prvorođenog, koji otvara krilo materinsko, između sinova Izraelovih, između ljudi kao i između životinja. To je moje.«

3 Mojsije reče puku: » Da se podsjeti ovog dana kad ste izišli iz Egipta, iz kuće ropstva, jer čvrstom vas rukom GOSPOD izvede otud. Ne će se jesti uskisli kruh.

4 Danas vi će te izići, u mjesecu Klasova1.

5 Tada kad te GOSPOD bude uveo u zemlju Kanaana, Hitita, *Amorita, Hivita i Jezubita - onaj koji je prisegao tvojim očevima dati ju tebi - zemlju gdje teku med i mlijeko2, - vršit ćeš taj obred u ovom mjesecu:

6 Sedam dana, jest ćeš *kruhove bez kvasa. Sedmi dan, bit će blagdan za GOSPODA.

7 Jest će se kruhovi bez kvasa tijekom sedam dana. Ne će se ni pogledati uskisli kruh, ne će se ni pogledati kvas na cijeloj tvojoj teritoriji.

8 - Prenijet ćeš ovaj nauk svojem sinu u taj dan: To je zbog tog što je GOSPOD postupio meni u prilog pri mojem izlaskom iz Egipta3.

9 - Jednom čvrstom rukom GOSPOD te izveo iz Egipta: evo što ćeš umjesto znaka na ruci imati, podsjetnika1 izme đu očiju, da u ustima tvojim bude zakon GOSPODOV.

10 - Ti ćeš primijenjivati taj propis u njegov dan, iz godine u godinu.

11 Tada, kad te GOSPOD bude uveo u zemlju Kanaana - kako je to prisegao tebi i tvojim očevima - i kad ti ona bude dana,

12 ti ćeš prenijeti GOSPODU sve ono što otvara materinsku utrobu i sve što otvara matericu u stoke koja ti pripada: mužjaci su GOSPODOVI!

13 Svako prvorođeno od magareta2, otkupit ćeš jednom ovcom. Ako li ga na otkupiš, slomi mu šiju. Svakog prvorođenog čovjeka između svojih sinova, njega ćeš otkupiti.

14 Dakle, kad te tvoj sin sutra upita: Zašto to? ti ćeš mu reći: Čvrstom je rukom GOSPOD nas izveo iz Egipta, iz kuće robstva.

15 U stvari, kako je *Faraon stvarao poteškoće za pustiti nas izići, GOSPOD je ubio svakog prvorođenog u zemlji Egipat, od prvorođenog u čovjeka do prvorođenog u životinja. Zbog tog ja *žrtvujem GOSPODU svako muško koje otvara materinsku utrobu, ali vlastitog prvorođenog od mo-jih sinova, njega otkupljujem.

16 Čvrstom je rukom GOSPOD nas izveo iz Egipta: eto što će zamijeniti znak na tvojoj ruci i oznaku između očiju.«

Bog vodi kretanje svojeg puka

17 Kad *Faraon pusti puk otići, Bog ga ne povede cestom iz zemlje Filistinaca, iako ona bi najizravnijom1. Bog je pomislio: » Ne treba narod, suočivši se s bitkama, predomisliti se i vratiti u Egipat!« 

18 Bog skrenu puk u pustinju pokraj *Trstikovog mora. U borbenom poretku2 sinovi Izraelovi bijahu otišli iz zemlje Egipta.

19 Mojsije ponese kosti Josipove, jer je to ovaj bio zahtijevao od sinova Izraelovih u zakletvi3 govoreći im: »Bog ne će uzmanjkati djelujući u vaš prilog; tada će te vi odnijeti odavde moje kosti s vama.« 

20 Oni odoše iz Sukota i utaboriše se u Etamu4, na rubu pustinje.

21 Sam GOSPOD je išao na njihovom čelu: stub oblačni5 danju, za otvoriti im cestu - stub vatreni noću, za osvijetliti ih; oni su tako mogli ići danju i noću.

22 Danju, stub oblačni nije napuštao čelo puka; ni, noću, stub vatreni.

Faraon progoni Izraelite (2)

14 1 GOSPOD oslovi Mojsija:

2 »Reci sinovima Izraelovim da dođu taborovati ispred Pi-Hahirota, između Migdola i mora - to je ispred Baal-Cefona1, točno preko puta, gdje će te vi taborovati, na rubu mora - ;

3 tada, *Faraon reći će sinovima Izraelovim: Evo ih kako zemljom lutaju izluđeni! Pustinja se zatvorila za njima!

4 ja ću ukrutiti *srce Faraonu i on će ih proganjati. Ali, ja ću se proslaviti na račun Faraonov i svih njegovih snaga, i spoznat će Egipćani da sam ja GOSPOD.« Oni učiniše tako.

5 Javiše kralju Egipta kako je narod u bijegu. Faraon i njegove sluge promijeniše ideje glede puka i rekoše: » Što li smo to učinili? Pustili smo Izrael napustiti našu službu! « 

6 On upregnu svoja kola i povede svoj puk sa sobom.

7 Uze 600 elitnih kola i sva kola egipatska, svatko sa svojm konjušarima.

8 GOSPOD ukruti srce Faraonu, kralju Egipta, koji proganjaše sinove Izraelove, one sinove Izraelove koji izlažahu uzdignute ruke2.

9 Egipćani ih progoniše i sustigoše dok su taborovali na rubu mora - sve zaprege Faraonove, njegovi jahači i njegove snage - blizu Pi-Hahirota, pred Baal-Cefonom.

10 Faraon se bio primakao. Sinovi Izraelovi podigoše oči: kad evo Egipta na cesti iza njih ! Sinove Izraelove spopade veliki strah i zavapiše prema GOSPODU.

11 Oni rekoše Mojsiju: » Da li Egiptu manjkaše grobova, te nas ti odvede u pustinju da poumiremo? Što nam to učini, odvodeći nas iz Egipta?

12 Nismo li ti rekli u Egiptu: Pusti nas služiti Egipćanima! Bolje nam je služiti Egipćanima no umrijeti u pustinji.« 

13 Mojsije reče puku: »Ne bojte se! Držite se dobro! I gledajte spas koji će GOSPOD danas za vas ostvariti. Vi ste vidjeli danas Egipćane, nikad ih više ne će te ponovo vidjeti.

14 GOSPOD je taj koji će se tući za vas. A vi, vi ostanite mirni! «

Bog otvara jedan prolaz kroz more

15 GOSPOD reče Mojsiju: Zašto vapiš prema meni? Reci sinovima Izraelovim: nek' krenu na put!

16 A ti, digni svoj štap, pruži ruku nad more, razdvoji ga: i nek' sinovi Izraelovi prođu po suhom posred mora.

17 A ja, ja ću ukrutiti *srce Egipćanima da prodru iza njih i da se ja proslavim o trošku *Faraona i svih njegovih snaga, njegovih kola i njegovih konjanika.

18 Tako će Egipćani spoznati da sam ja GOSPOD, kad se budem proslavio o trošku Faraona, njegovih kola i njegovih konjanika.«

19 *Anđeo Božji koji je išao ispred tabora Izraelovog pođe i pređe u njihovu pozadinu. Stub oblačni1 sprijeda pređe im straga.

20 Postavi se između tabora Egipćana i tabora Izraelovog. Bijaše jedan oblak, ali također i tmina; tad on osvijetli noć. I cijele noći ne približiše se jedan drugom.

21 Mojsije ispruži ruku nad more. GOSPOD odmicaše more cijele noći jakim istočnim vjetrom i presuši more. Vode se razdvojiše

22 i sinovi Izraelovi prodriješe u sred mora po suhom, vode činiše po jedan zid njima s desna i njima s lijeva.

23 Egipćani ih progoniše i prodriješe iza njih - svi konji Faraonovi , njegova kola i njegovi konjanici- sve do u sred mora.

24 No, tijekom bdijenja pred zoru2, iz oblaka i vatre GOSPOD osmotri tabor Egipćana i izazva nered u taboru egipatskom.

25 On zaustavi točkove3 njihovih kola i vožnju im učini mučnom. Egipat reče: » Bježimo daleko od Izraela, jer je GOSPOD taj koji bije boj za njih protiv Egipta!« 

26 GOSPOD reče Mojsiju: » Pruži ruku nad more: nek se vode vrate na Egipat, na njihova kola i njihove konjanike!« 

27 Mojsije ispruži ruku nad more. U nadolasku jutra, more se vrati na svoje uobičajeno mjesto, dok Egipćani juriše njemu u susret. A GOSPOD se otrese Egipćana usred mora.

28 Vode se vratiše i prekriše kola i konjanike; sve snage Faraonove koje bijahu prodrle u more iza Izraela, ne osta nitko.

29 Ali, sinovi Izraelovi bijahu išli po suhom posred mora, vode su stvarale zid njima desno i njima lijevo.

30 GOSPOD, onog dana, spasi Izrael iz ruku Egipta i Izrael vidje Egipat umrijeti na obali mora.

31 Izrael vidje kakvom je snažnom rukom GOSPOD djelovao protiv Egipta. Narod se uplaši GOSPODA, povjerova u GOSPODA i u Mojsija slugu njegovog. Mojsijev i Izraelitski Hvalospjev

• 15 1 Tada, sa sinovima Izraelovim, Mojsije zapjeva hvalospjev GOSPODU.

Oni rekoše:

Ja hoću pjevati GOSPODU,

on učini blistavo djelo.

Konja i konjanika

u more on baci.

• 2 Moja snaga i moja pjesma,

to je GOSPOD.

On biješe spas moj.

To je on, moj Bog, ja ću ga

slaviti;

Boga Oca svojeg, ja ću

veličati.

• 3 GOSPOD je jedan bojovnik.

GOSPOD, to je njegovo ime .

• 4 Kola i snage *Faraona,

u more on ih baci.

Cvijet njegovih štitonoša

potamni u *Trstikovom

moru.

• 5 Provalije ih prekriše,

oni siđoše u ponor

kao kakav kamen.

• 6 Tvoja desnica, GOSPODE ,

plamteća od snage,

tvoja desnica, GOSPODE ,

razbija neprijatelja.

• 7 Veličanstven od veličine,

• ti obaraš svoje protivnike.

Ti buktiš srdžbom koja ih

proždire kao

slamu.

• 8 U dahu iz tvojih nosnica1,

vode se prikupljaju,

valovi se uspravljaju kao

nasip,

provalije se ukrućuju u srcu

mora.

• 9 Neprijatelj je mislio:

Ja proganjam, ja hvatam,

ja dijelim plijen,

moje se grlo kljuka njime.

Ja potežem svoj mač,

moja ih ruka lišava!

• 10 Ti ispuhnu svoj vjetar,

more ih prekri.

Oni se potopiše kao

od olova

u vodama strašnim.

• 11 Tko je kao ti među

bogovima, GOSPODE?

Tko je kao ti, sjajan od

• svetosti?

Pogibeljan u svojim podvizi-

ma?

Čudotvoran?

• 12 Ti pružiš svoju desnicu,

zemlja ih proguta1.

13 Ti povede vjernošću

puk koji si uzeo

ti si ga odveo svojom

snagom prema svojem

svetom boravištu2.

• 14 Narodi su čuli: oni

drhte.

Jeza je obuzela

žitelje Palestine.

• 15 Tad biše užasnuti

poglavari Edoma.

Drhtanje uhvati

prinčeve Moaba.

Svi žitelji Kanaana

potreseni su3.

• 16 Padoše na njih

strijepnja i užas.

Pod veličinom tvoje ruke 4

oni ušutaše, skameniše se,

dok ne prođe tvoj narod,

GOSPODE,

dok ne prođe tvoj puk

kojeg si stekao.

• 17 Ti si ih uveo i ti si ih

postavio

na planinu5, svoju baštinu.

Ti si spremio, GOSPODE,

jedno mjesto za tu obitava-

ti. Tvoje su ruke utemeljile,

o GOSPODE, jedno

• svetište.

• 18 GOSPOD vlada zauvijek!

• 19 Konj je Faraonov prodro u more, sa svojim kolima i svojim konjanicima, GOSPOD je na njih vratio vode morske: ali, sinovi Izraelovi, oni, bijahu išli po suhom posred mora.

• 20 *Proročica Mirijam, sestra Aaronova, uze u ruku tamburin; sve žene pođoše za njom, plešući i svirajući na tamburinu.

• 21 A Mirijam im zapjeva:

» Opjevavajte GOSPODA,

on učini blistavo djelo.

Konja i jahača

u more on ih baca!«

Voda Mare

22 Mojsije odvede Izrael od *Trstikovog mora i oni iziđoše prema pustinji Šur1.

23 Oni stigoše u Maru, ali ne mogoše piti vode iz Marae, jer ona bijaše gorka - otkud i njeno ime "Mara"2.

24 Puk gunđaše protiv Mojsija govoreći: »Što ćemo piti?« 

25 Ovaj zavapi prema GOSPODU koji mu pokaza jedno drvo određene vrste. On baci komad drveta u vodu i voda posta slatka. Ondje im on utvrdi zakone i običaje.

26 On reče: » Ako dobro čuješ glas GOSPODA, svojeg Boga, ako činiš ono što je pravo u njegovim očima, ako prikloniš uši njegovim zapovijedima, ako se pridržavaš svih njegovih propisa, ja ti neću dosuditi nikakvu bolest koju sam dosudio u Egiptu, jer ja sam GOSPOD koji te iscjeljuje. «

27 Oni stigoše u Elim1: ima ondje dvanaest izvora vode i 70 palmi. Oni se taborovaše ondje, pokraj vod.

Mana i prepelice

16 1 Oni pođoše iz Elima i sva zajednica sinova Izraelovih stiže u pustinju Sin2, između Elima i Sinaja, petnaesti dan drugog mjeseca poslije svojeg izlaska iz zemlje Egipat.

2 U pustinji, sva zajednica sinova Izraelovih zagunđa protiv Mojsija i Aarona.

3 Sinovi im Izraelovi rekoše: » Ah! da bijasmo umrli od ruke GOSPODOVE u zemlji Egipat, kad bijasmo sjedjeli pokraj lonca mesa, kad smo jeli kruha3 do sitosti! Vi ste nas izveli u ovu pustinju da bi cijelu ovu zajednicu pustili umrijeti od gladi!»

4 GOSPOD reče Mojsiju: » S nebeskih visina, ja ću učiniti kruh padati za vas. Puk će izlaziti svaki dan skupljati dnevnu porciju, da bih ja ispitao ide li ili ne prema mojem zakonu?

5 Šesti dan, kad oni budu pripremili ono što budu donijeli, imat će dva puta više no sva-kodnevna žetva1.«

6 Mojsije i Aaron rekoše svim sinovima Izraelovim: » Večeras, vi će te spoznati da je GOSPOD taj koji vas je izveo iz zemlje Egipta;

7 ujutro, vidjet će te slavu GOSPODOVU, jer je on čuo vaše gunđanje protiv GOSPODA. Mi, tko smo mi, da vi gunđate protiv nas?« 

8 - Mojsije je htio reći: »Vi će te vidjeti kad vam GOSPOD s večeri dadne mesa za jesti, s jutra kruha do sitosti, jer GOSPOD je čuo vaše gunđanje kad vi gunđate protiv njega. Mi, tko smo mi? Vi to ne gunđate protiv nas, već protiv GOSPODA.«

9 Mojsije reče Aaronu: »Reci cijeloj zajednici sinova Izraelovih: Primaknite se GOSPODU, jer on je čuo vaše gunđanje.«

10 I kako je Aaron govorio cijeloj zajednici sinova Izraelovih, on se okrenu prema pustinji: onda, slava GOSPODOVA pojavi se u oblaku2.

11 GOSPOD oslovi Mojsiju:

12 »Ja sam čuo gunđanje sinova Izraelovih. Ovako im reci: U sumrak, vi će te jesti meso; u jutro, vi će te se nasititi kruhom i spoznat će te da sam ja ja GOSPOD, vaš Bog.« 

13 Iste večeri, prepelice uzletješe1 i prekriše tabor.

14 Sloj rose se diže; kad, na površini pustinje, bijaše nešto sitno, škripavo, nešto sitno poput inja, po zemlji.

15 Sinovi Izraelovi se zgledaše i rekoše jedni drugima: »Mân hou?« (»Što je to2?«) jer ne znadoše što bijaše to. Mojsije im reče: » To je kruh koji vam GOSPOD dade za jesti.

16 Evo što je GOSPOD zapovjedio: Prikupite ju toliko koliko svatko može pojesti. Uzmite ju jedan omer3 po glavi, prema broju vaših ljudi, svatko za one iz svog šatora.« 

17 Sinovi Izraelovi učiniše tako; oni ju prikupiše, tko više, tko manje.

18 Oni izmjeriše u omeru: ništa previše nije imao tko je imao više, a tko je imao manje ne imade premalo. Svatko je bio prikupio onoliko koliko je mogao pojesti.

Različita pravila glede mane

Mojsije im reče: » Nek' nitko ju ne čuva do jutra! « 

20 Izvjesni ne poslušaše Mojsija i čuvaše ju do jutra; ali ona bi crvava i smrdljiva. Tad se Mojsije rasrdi protiv njih.

21 Oni prikupljaše jutro za jutrom, toliko koliko je svatko mogao pojesti. Kad bi sunce ugrijalo, ona bi se sva otopila.

22 Šesti dan, oni prikupiše dvostruku količinu kruha, dva homera1 za svakog. Svi odgovorni iz zajednice dođoše obavijestiti Mojsija.

23 On im reče: »To je ono što je GOSPOD bio rekao: Sutra je *šabat, dan odmora posvećen GOSPODU. Ispecite što je za peći, skuhajte što je za skuhati. Sve što je suvišno odložite ga do jutra.« 

24 Oni to odložiše do jutra, kako je bio zapovjedio Mojsije. Ne bi ni smrada ni gamadi.

25 Mojsije reče: » Jedite to danas. Danas je šabat GOSPODOV. Danas to ne će te naći napolju.

26 Vi će te to skupljati tijekom šest dana, ali sedmog dana, je šabat: ne će toga biti.« 

27 No, sebmi dan, bijaše u puku ljudi koji iziđoše prikupljati ju ali ne nađoše ništa.

28 GOSPOD reče Mojsiju: » Do kada će te vi odbijati poštivati moje odredbe i zakone?

29 Shvatite da, ako li vam je GOSPOD dao šabat, on vam je također dao, šestog dana kruha za dva dana. Ostanite svatko na svojem mjestu. Nek' nitko ne iziđe sedmog dana.« 

30 Puk se dakle odmori sedmog dana.

31 Onome kuća Izraelova dade ime mana. Bilo je to kao zrnje korijandera1, bijaše to bijelo, s jednim okusom uštipka s medom.

32 Mojsije reče: »Evo što je Bog zapovjedio: da se napuni jedan omer rezerve za vaše potomstvo, da bi oni vidjeli kruh kojim sam vas ja hranio u pustinji, pošto sam vas izveo iz Egipta.« 

33 Mojsije reče Aaronu: »Uzmi jednu vazu, stavi u nju pun omer mane i postavi pred GOSPODA, u zalihu za vaše potomstvo.« 

34 Kako GOSPOD bijaše zapovjedio Mojsiju, Aaron to ostavi pred *ploču u zalihu.2

35 Sinovi Izraelovi jedoše manu tijekom 40 godina sve do njihovog dolaska u krajine zemlje Kanaan.

36 Omer jest deseti dio jednog efa3.