Pjesni pokorne kralja Davida/Posveta, predgovor i pohvalnice
| ← Naslovnica | Pjesni pokorne kralja Davida — Posveta, predgovor i pohvalnice autor: Ivan Gundulić |
Pjesan prva → |
MARU MARA BUNIĆA
VLASTELINU DUBROVAČKOMU
DŽIVO FRANA GUNDULIĆA
Pjesni pokorne Davida kralja minutijeh ljeta od mene u jezik našk prinesene, u začetju tvomu gospostvu narečene, u rođenju od prijateljâ izdvorene, od neznanaca poharane, s neponstva izopačene, s pripisâ priobražene: eto opeta u vlaštitoj napravi, s naravnijem uresom, u prvom svjetlilu svijetu se kažu, prijatelje sretaju, gospostvu se tvomu dobrovoljno darivaju. Ja za objavit, da sva ostala spjevanja moja u manjoj scijeni držim, sve ino, kao porod od tmine, u tminah ostavljam; njih samo, kako zrak od svjetlosti na svjetlost izvodim. I ako su druzi razlika složenja moja: Galateu, Dijanu, Armidu, Posvetilište ljuveno, Prozerpinu ugrabljenu, Čereru, Kleopatru, Arijadnu, Adona, Koraljku od Šira s mnozijem i bezbrojenijem pjesnima taštijem i ispraznijem na očitijeh mjestijeh s velicijem slavam prikaživali, ja sve stvari tašte za tašte držeći, vjerujući, da je početak od pravoga znanja strah božji, Pjesni pokorne svijetu prikažujem; i to ne bez razborita spoznanja: da ako Virdžilio, poganin čovjek, zasve da izvrstan spjevalac, ovu istinu potvrdi:
- "ab Iove principium Musae; Iovis omnia plena,
- ille colit terras, illi mea carmina curae" -
ja krstjanin spjevalac, ki pravoga Boga poznam, vjerujem i izpovijedam, od koga, po komu i u komu sva dobra izlaze, sve milosti rastu, bitje se prima, život uzdrži, zdravje umnaža, spasenje stječe i dobiva, vele dostojnije imam početi s pjesni svetijeh i božanstvenijeh, kakve su ove Pokorne, koje skušena grešnika priko valovita mora od smućena i smetena svijeta mogu susim i krepcim stupajom od vjere, topeći ohologa Farauna, od grijeha privesti i dovesti u zemlju od obećanja od slave vječne, gdi vrh duša pravednijeh daždi obilno slatka mana od milosti božanstvene. Ove dake pod zaštićenjem tvoga Gospostva, kako od moga draga prijatelja i vlastelina; plemenita, bogoljubna i razumna šljem na svjetlos, dokli s nebeskom pomoći Jerusalem slobođen, spjevanje čestitijem imenom privedre krune kralja poljačkoga narešeno, svemu našemu slovinskomu narodu ukažem. Primi tvoje Gospostvo za biljeg od mnoge scjene, koju ja činim od kriposti njegove, ovi dar njemu podoban, njemu narečen i njemu prikazan, ukoliko ja sve, što umijem, znam i mogu, objetujem na zapovijed vašu. Stoj zdravo!
Iz Dubrovnika na prvi Oktumbra MDCXX.
Gospodin Dživo Palmota Dionorić Pjesniku
[uredi] Vječni vijenac da se spravi
od lovora od zelena
i za slavu tvoga imena
na glavu se tvu postavi;
i spjevoci svi, ki biše
ter dobiše vijence Alone,
da se tebi sad poklone,
razložno je, ni'e odviše.
Tebi višnji osobitu
sreću i razum zgar dopusti:
govor sladak, zlate usti,
vjekovitu čâs na svitu.
Ime će se tvoje znati
i, gdi ljudski stupaj stane,
bez pristanka na sve strane
među znanijem spovijedati.
Leti, leti jacijem krili,
kako i orô, u visine,
komu bistri vid ne gine,
kad se u sunce gledat sili.
Roditeljom vječno ime
daj i mjestu, ke te uzhrani:
toj su umrli svi držani,
dugujemo, znaš, svi time.
I učini, da se reče,
da proroka prisvetoga
ime s pisma znana tvoga
sve oblita, svud protiče.
Neznani
[uredi]U stara još ljeta kogod se postavi
da pisma prisveta u jezik svoj stavi,
zanijemi kô kami, ali oči izgubi,
ali se pomami, ali ga trijes ubi.
Nu sad je sniženo spjevanje toj tvoje
vrh zvijezda primljeno, višnjemu milo je.
Ni'e čudo, pokli glas pokorne tve lire
s kraljevom u 'edan glas skladno se udire.
Tim kad bi zlaćenu krunu uzeo njemu ti,
a dô mu u promjenu tvoj lovor čestiti,
ne bi imô svijet znanje ni toli bistar vid,
či'e 'e ljepše spjevanje, tko li je kralj David.
Neznani
[uredi]Tko žudi pribrodit, kô David prišô je,
valovit ovi svit, pun himbe svakoje,
spjevalac skazati pravedan drum svime
Toli ga hoć znati: od PLAVI nosi ime.
Šimuna Zlatarića
[uredi]Zamnješe nebesa, gdi trublja prostire
smioni glas, kim stresa Sionu sve mire,
milosni vo'evoda, ugodan svim nebu,
slobodu kad poda k božjemu prić grebu.
Tej pjesni izbrane odredi višnja moć,
u vječne da shrane k nebesom budu doć,
kad božji kralj prorok: "U jezik", reče, "ovi,
"eto je došao rok, da pjenje me slovi.
"Stavi se, pjesniče, ter pojuć govori,
"što duh moj pokliče u grijehâ pokori!
"Tvoje je sad brime, na svijetu ti jesi,
"slovinsko da ime tobom se uresi".
Antuna Kastratovića
[uredi]Uz romon od lire kraljevski prorok taj
pun duha, pun vire ispusti svoj vapaj.
Molitva vruća bi za'edno š njim združena,
kâ primi Bog s nebi od srca skrušena.
Srdžbe gnjiv ustavi, njemu grijeh oprosti;
tijem svijetu objavi drum prave kriposti;
ku slidi naš sada spjevalac, ki slove
kreposno, čim sklada POKORNE PJESNI ove,
kojijeme da nauk izvrstan u svemu,
slovinski neka puk raj ufa po njemu.
Tijem slav'mo ovoga, koji nam ukaza
put dobra vječnoga, štit huda poraza.
Ad auctorem epigramma
[uredi]Fabuls nascentes sileat Parnasside Vates
Lympha, quaeque parit carmina fonte liquor.
Dun canis ad lacrymas lacrymas hoc flumine, Vates,
Vnda locuturum stillat in ora melos.
Nosco Palaestinos vocali gurgite fontes:
Regales fundit lingua animata sonos.
Moestaque vocales coeunt in carmina lymphae.
Ora oculi cordis verbaque sunt lacrymae.
Vox abit in cantus lacrymam genitura parentem,
Et sonus hic vndas, haec dabit vnda sonos.
Tu tibi fons, oculis diues te diuite manas.
Teque tuo Vatem, dum canis, amne paris.
Aliud
[uredi]Qui tibi, dum patrio Regales ore Camaenas
Imbuia, ambrosio ridet in ore lepos?
Quantane facundae censurgit gloria linguae.
Dum parili reddis Regia verba sono?
Te reor ex illo dulces hausisse lepores
Fonte, Palaestinum Rex bibit vnde melos.
Si te prisca tamen, vel Regem haec faecla tulissent,
Ille tuo mallet forsitan ore loqui.
Disticon
[uredi]Regia dum patrijs donas oracula musis,
Te Regem Illyrici carminia esse doces.
In eiusdem auctoris laudem Cristophori LILIATI Civis Ragusini, alterius ex secretarijs apud Nobiles Reipublicae Ragusinae
[uredi]More boni Agricolae, magno cui foenore fruges,
Post semen ipsi creditum,
Larga rependit humus, tibi summi Rector Olympi
Offert Ioannes ingeni
Munera prima sui: Iessei carmina Regis,
Labore scilicet suo
Deducta ad patrias, te concedente, Camoenas,
Apte quidem, ac fideliter;
Queis populi Illyrici iustam praenertere laesi
Iram docentur Numinis:
Hoc mage grata putans, quo Dauide gratior alter
Non extitit Vatum tibi.
Tu face' (nam tua sunt) longum seruentur in aeuum
Haec dona: & in dies magis
Hanc patriam ingenij faecundi Gundula opimis
Ditare certet fructibus.
Aemula queis smyrnae tanto se iactet alumno
Nec cedat ipsi Mantuae.
Dalmatiae Regina. & quas fluit Adria circum,
Ragusa, ocellus vrbium.
Ad Perillustrem D. Ioannem Francisci Gundulae Patritium Illustrissimae Reipubicae Ragusinae Victor Besalius eiusdem Senior Cancellarius
[uredi]Quae David Hebraeo cecinit, tu carmina plectro
Illirico Patriae, Gundula docte, refers,
Et mentes hominum ad caelos, tellure relicta,
Erigis atque pios crimina flere doces,
Quo tenebris oppressa micant, maculisque referta
Pectora iam fiunt candidiora niue.
Macte animo. Vates diuine. & caetera pande
Scripta Palaestini Regis in Vrbe tua.
Ut lapsus videare polo Dauid ipse, vel alter,
Cui detur ad citharam cum Ioue posse loqui.
Perillustri D. Ioanni Gundulae Francisci filio Illyricae Camaenae facile principi epigramma Vincentii Slavatatii
[uredi]Compositum varijs tinxit concentibus axeni
Pythagorus, dulces orbe ciere sonos.
Qui modulis elementa hilarant animantiaque alto
Obstupefacta queunt examinare sono.
Gundula tu caelu Aonidum, lauro l'arnasside vinctum
Dauidicum patrio concinis ore melos.
Redditur vnde sonus, tetras qui temperet auras.
Mulceat hine superos, leniant inde feras.
Concentum hune illi confer; precor inspice vtrumque:
Ille necat viuos, iste necata beat.