Pjesni pokorne kralja Davida/Pjesan šesta

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pjesan peta Pjesni pokorne kralja Davida —  Pjesan šesta
autor: Ivan Gundulić
Pjesan sedma


"De profundis clamavi ad te domine". Psal. 129.

    Iz dubinâ srca moga
vapih, višnji Bože; k tebi:
višnji Bože, vapaj s nebi
ti usliši sluge tvoga!
    Neka uši svete tvoje
priklonjene budu čuti
s groznijem plačom glas ganuti
od molitve smerne moje!
    Ako uzgledaš, Gospodine,
na nepravde svekolike,
tko da cića zloće prike
na tvom sudu ne pogine?
    Tim cić ove običaji
i zakona tve milosti
ja sam vazda ufô dosti
steć, što kajnim tvâ rič praji.
    Uzdala se mâ duša je
u riječ božju nad sva ina,
u miloga Gospodina
duša moja ufala je.
    Od jutrnje straže o dzori,
dokli tminu noć donese,
krepko Izrael ufaće se
u višnjega, ki ga stvori.
    Jer pred blazijem Gospodinom
milosrdje sveđ stanuje,
i odkupljenje prid njim tu je
s neizmernom veličinom.
    On će svoga Izraela
dobrostivo odkupiti
od nepravad, ki na sviti
sada ga je uza spela.
    Slava Ocu, Sinu dika,
čâs svetomu Duhu budi,
kô je odprije bilo svudi,
sad i vazda i u vik vika!