Pjesma nad pjesmama (Šarić)/Glava 6.
← Glava 5.
|
Pjesma nad pjesmama (Šarić) |
Glava 7. →
|
1 Zaručnica: U vrt svoj otišao je dragi moj k lijehama mirisnog bilja, da se naslađuje u gaju ugodnom i da bere ljiljane.
2 Moj je dragi moj, i ja sam njegova! On je pastir na poljanama ljiljana.
3 Zaručnik: Lijepa si, draga moja, kao Tirsa krasna kao Jerusalem, strahovita kao ratna vojska.
4 Odvrati oči svoje od mene; one me omamjuju! Kosa ti je kao stado koza, što silaze s gore gileadske.
5 Zubi su ti kao stado ovaca, što izlaze iz kupala: sve s blizancima, nijedne među njima nema bez janjeta.
6 Kao kriška mogranja sjaju tvoja lica ispod koprene.
7 Već šezdeset imam kraljica i osamdeset drugih žena i djevojaka bez broja.
8 Ali je samo jedna golubica moja, čista moja: samo je ona miljenica materi svojoj, najmilija njoj, koja ju rodila. Kad je vide, hvale je djevojke, slave je kraljice i inoče:
9 Tko je ona, koja sja kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strahovita kao ratna vojska?
10 Zaručnica: Silazila sam u gaj oraha, da se nauživam zeleni, što niče u dolini, da vidim, cvate li već vinova loza, pupe li šipci.
11 Tada iznenada - nijesam znala, kako - smete mi se srce pred kolima pratnje kneževske,
12 Zbor pratnje: Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Zaručnica: Što ćete gledati na Sulamki, je li ples u dva zbora?
← Glava 5.
|
Pjesma nad pjesmama (Šarić) |
Glava 7. →
|