Pjesan XXXIV (Saltijer slovinski)

Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži
Pjesan XXXIV
autor: Ignjat Đurđević



Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.

Pjesan XXXIV

David, smrtno progonjen od kralja Saula, pobjegnu pod obranu kralja
getskoga, nevjernika; ali, videći da mu i on poraz spravlja, za izbavit
se iz rukâ negovijeh, prignu se na razlika izvanja nerazborstva
i kaza кô da se pomamio. Dakle tijem uzrokom odaslan iz dvora
kraljeva i po božijoj milosti oslobodjen od smrtnoga pogibija, u ovoj
pjesni slavi svoga neumrloga sahranitelja i sve umrle svjetuje na strah,
na ufanje i na ljubav božanstvenu.





   S blagosovom zamjernijeme
svako u vrijeme
hoću glasit gospodina;
veselijem se mo'im ustima
sveđer ima 5
pjet njegova dika istina.
   Unutrnjijem zahvalama
sobom sama
gizdat će se duša moja,
slaveći ga u môj slavi, 10
er me izbavi
od smrtnoga nepokoja.
   Čujte, o duše krotke i blage,
ter pridrage
sred ljuvezni radujte se;15
boga sa mnom proslavite,
uzvisite
ime kijem se pako trese.
   Eto usliši ljupko mene,
kad žuđene 20
iskah njega rad pomoći;
on me izvadi svijeh iz truda
ki me odsvuda
nasrtahu u strahoći.
   K njemu, umrli, pristupite,25
da primite
svoj u dušu zrak blaženi;
smiono hod'te da ga ištete,
er nećete
prid njim ostat zasramljeni. 30
   Ja sam izgled vami od toga;
mene uboga
on od kralja kralj najviši
ote gorkijem mukam svime;
on spasi me 35
i me suze brzo usliši.
   Vjernijem stražnik anđeo bit će,
i ugrabit će
sili udesa njih svakoga,
kad omahne uokoli
mač oholi, 40
braneć tko se boji boga.
   Ah kušajte i pazite
ke čestite
slasti u ćaćku višnjem jesu;
blago, ah blago svijem ki u vaju 45
u nj se uzdaju,
er sve sreće njihove su.
   Ljudi njemu posvećeni
svi skupljeni
sred bojazni služite ga, 50
er uboštva i nesreće
poznat neće
duša kâ se straši njega.
   Ki živješe svijetli u slavi,
regbi lavi 55
siti tuđe krvi i plijena,
eto leže na tlijeh doli
lačni i goli
sred uboštva potištena.
   Njegda obilne i moguće 60
blagom kuće
sad potrebne ginu od glada,
a tko ište vjerno boga
bez svakoga
dobra neće bit nikada. 65
   Čujte, o sinci, er ću izreći
kô se steći
strah privišnji može i što je;
čuj me tko god nać veseli
život želi 70
i uživat sve dni svoje.
   Znaj da plodi dobra mnoga
strah od boga;
nu tko ima ga steć požudu
jezik od zla svoj ustavi 75
i ne pravi
usnam svojijem varku hudu;
   ukloni se i bjež' svaka
djela opaka,
ter s dobrotom živi očitom,80
išti, slijedi, ljubi, hlepi
mir prilijepi
iznać s nebom, s sobom, s svitom.
   Višnji u dobrijeh oči upira
i prostira 85
uši na njih molbu ognjenu;
višnji na zlijeh oštro gleda
za ureda
s zemlje podrijet njih spomenu.
   Kada, strene silnom česti,90
u bolesti
prave duše boga zvaše,
uslišene i od svake
boli opake
slobođene pomno ostaše.95
   On nevoljnijeh stavno ufanje
sjedi uza nje,
njih sniženstvo da sahrani;
premda pate mnozijem trudi
vjerni ljudi, 100
njih izbavlja, štiti i brani.
   Pače n'jedna kos po smrti
njim' se strti,
er je on krepko čuva, neće;
a zlijeh čeka smrt neredna: 105
na pravedna
tko god mrzi opustjet će.
   Duše svojijeh službenika
bog dovika
izbavit će svake od zledi;110
svi kî ufanje hrane u bogu
zać ne mogu,
svjetlos bo ih druži i slijedi.
   Sverodnomu porodniku
hvalu i diku 115
dajte i sinu vječnom š njime;
pojte duha neizmjernoga,
slava od koga
bî, jes, bit će po sve vrime.