Pjesan XXVI

Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži
Pjesan XXVI
autor: Ignjat Đurđević



Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.




   Kralj Vukašin vojsku kupi
i pjeneze svud rasipa - davori, davori!
naređujuć svak da stupi
rvat cara Muzaipa,
   koji u staro Drenopolje,5
gdi ga donije čes neprava,
bješe uzdigô svo'e pristolje
vrh krstjanskijeh mrtvijeh glava.
   Ištom se je zaletjela
bojna slava navjesnica 10
priko raškijeh plodnijeh sela
i bugarskijeh vrh granica,
   eto odasvud vitezovi
teku bojnoj u odluci;
svijem u licu sto'e trjeskovi 15
a viteška slava u ruci:
   pale očima kud stupaju,
š njima 'e vidjet bojna srića,
a prid sobom glavu imaju
slavna Marka Kraljevića. 20
   Ta vojnica sva ohola
za vojvodom takijem grede,
kô da jata od sokolâ
orla siva na boj slijede.
   Svijem na pasu sablja 'e jaka,25
stoje kopja sred desnice,
a vrh kape od junaka
trepte vite perjanice.
   Svi ujedno jezdeć tako
u Kosovo htješe priti,30
gdi družini poče ovako
junak Marko besjediti:
   "Davori mi, družbo mila,
ku bog svijetu za čâs stvori,
koju nikad turska sila 35
svo'u pod oblas ne obori!
   Videć vaša srca jaka,
da su Turci zma'i krilati,
s takom kitom od junakâ
smio bih ih zatjecati. 40
   Da se prava vjera osveti
slijedite me svi smioni,
da Muzaip car prokleti
pod mu sablju vrat prikloni;
   da izbavim ja najprvi 45
teška iz ropstva kraj bugarski,
kad u blatu crne krvi
utopi se mjesec carski.
   Ne uzmičite u sretanju,
it naprijeda svaki trudi 50
i vašemu vojevanju
mâ desnica za izgled budi.
   Dobitje se snagom sreta,
slava 'e stavnoj u odluci,
er junačtvo srpskijeh četa 55
nije u nogah negli u ruci."
   Ištom bješe ovo izrekô
slavni Marko svôj družini,
ču se bučat nadaleko
turska vojska po planini. 60
   Cijeć strašnoga njih žamora,
kî činjahu na boj hrli,
stresaše se polje i gora,
jakno vihar kad zaprli.
   Kad vidješe Turci kleti 65
spravne srpske vojničare,
ne mogoše odoljeti
srcu ognjenom da ne udare.
   Sva ravnina tad izginu
među njimi bješe koja,70
i od polja svu širinu
prikri odasvud plam od boja.
   Njeko ubija, siječe i tlači,
njeko uzmiče prešno u strahu;
oblak strijele, munje mači,75
grom udorci slikovahu.
   Marko bojnoj u slobodi
zbode prvi konja vrana
ter u prsi kopjem zgodi
Arnauta Sulimana.80
   Nu se udorac ne ustavi,
istijem hukom ter naprijeda
protječući šip krvavi
još nabode i Mehmeda.
   On Mustafu sreza preče 85
priko pasa u dva dijela,
a do sedla tja rasiječe
Husaina s vrha od čela.
   Ali sve što veće kolje
snažne Turke vitezove,90
suproć njemu sveđ na polje
pridohode čete nove.
   Sva družba mu pobjena je
i svo'om krvi polje omasti,
a tko žive huka da je 95
pod otmanskom sužan vlasti.
   S cijelom vojskom sâm boj bije
junak Marko nedobiti
ter ustupa gora gdi je,
da liticom pleći štiti.100
   Utoliko brz odveće
snagom ruke svo'e krvave
ori, krši, siječe, meće
sablje, kopja, ruke i glave.
   Nu leteći po dubravi 105
potaknu se konj mu odzgara
ter u hridnoj jami ostavi
svoga strena gospodara.
   Tač hrabreni Marko pade,
kijem se imenom još svijet stresa,110
turske od sile ne nikade
neg pridobit od udesa.
   Ah da plata tvâ ne izgine
sred neumrlijeh vječnijeh strana,
diko naše pokrajine,115
svijem jezicim pripijevana!