Prijeđi na sadržaj

Pjesan XLI

Izvor: Wikizvor
Pjesan XLI
autor: Ignjat Đurđević



Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.




   Može li se nać ikako
toli ugodan raj ljuveni,
neg dva mlada kad jednako
živu i vjerno zaljubjeni?
   Kad pastijeru vil dragomu 5
veli slatkoj u razbludi:
"Po ljuvenom srcu tvomu
moje srce mjeri i sudi.
   Lijepa ako sam, dike od moje
ti gospodar sam se veliš: 10
brače, uživaj što je tvoje,
uzmi, dušo, što ti želiš."
   A nju pastijer sred veselja
grleć dragoj u odluci,
odgovara: "Sva 'e mâ želja, 15
drag životu, tebi u ruci.
   Ja posvetih po razlogu,
kô božici, samoj tebi
sve što žudim, sve što mogu,
sve što ufam ja pod nebi." 20
   Ter njih srca nerazdiona
pokli jedan plam ustrijeli,
on što hoće, hoće i ona,
i on želi što ona želi.
   U njih jedna ljubav mila, 25
jedan se od njih život kuša
i stanuje u dva tila
zatravljena jedna duša.
   Nauzdano ter otkriva
jedan drugom misli svoje; 30
jedan s drugijem razdjeljiva
sreću, rados, nepokoje.
   Kad je on vidi sred nemira,
š njom jednaku boles ima
i uzdišuć njoj otira 35
grozne suze cjelovima.
   A ona sreće sve njegove
u srdašcu gorućemu
za radosti svoje zove
i uživa željno u njemu. 40
   Što se žudi, tuj se stječe,
što se hoće, tuj se uzima;
tuj se tvori što se izreče,
što se prosi, tuj se prima.
   Pače i veće neg prositi 45
željni može plam vrh toga:
natječe se napuniti
slacijem darim drag dragoga.
   Ovo umrli raj broji se,
gdi blaženstvo verni imaju;50
tijem, Ljubice, ne čudi se,
er ću s tobom rijet se u raju.