Srce moje izrijet želi
što rijet usta neće viku,
čijem tvâ rajska ljepos dijeli
oganj srcu, led jeziku.
Mnim, kad zlatnu strijel upravi 5
ljubav meni suprotiva,
da mâ usta platnom zavi,
kojijem oči svo'e pokriva,
neka mene prli jače
užeženje ke skrovno je 10
i tvoj ures ne proplače
otkrivene rane moje.
Ah mrem, i sred gorka jada,
da mâ pismom smrt se objavi,
u krv moju mastim sada 15
pero iz krilâ od ljubavi.
Vrijeme 'e, vajmeh, da mi uzbude
ustim ruka namjesnica
i da poznaš sve me trude,
svijetla diko svijeh diklica. 20
Sunčanice sunca draža,
lijepi izglede od nebesi,
ke pogledom dan se uzmnaža,
ke posmijehom svijet se resi,
ti si slatka mâ gospoja, 25
mâ ljuvezan, mâ razbluda,
rados, miso, duša moja,
moje ufanje, mâ požuda.
Ja te vidjeh i ljepotom
tvom ugrabljen bih sam sebi; 30
vidjeh, umrijeh, da životom
ljepšijem živem, dušo, u tebi.
Sa svijem srcem i pameti
klanjam nebo lica tvoga;
hrli moj duh, da posveti 35
na tvu službu sebe istoga.
Poznam da moj plam smioni
vele prosi u tve dike,
nu božanstvo vik ne odgoni
dobrovoljne službenike. 40
Na mu službu ne ištem ino
negli samo tvoj se rijeti,
dvorit lice tve jedino,
prid njim život moj dospjeti.
