Usliši, bože moj, moj teški nepokoj
i molbe moje;
prigni se gdi molim, gani se mo'im bolim,
er vrijem' ovo je.
Gdje stojim, zemlje 'e kraj, i šljem ti moj vapaj,5
mnim, ne zaludu,
čijem rodne zemlje van nemilo istjeran
živem u trudu.
Nu što se brinem ja, kad pomoć svud tvoja
vjerno me slidi? 10
Ti stupaj moj stavi, da krepko boravi
kako na hridi.
Ti si me uzdanje ke doći na manje
ne može viku;
ti si tvôm milosti tvrđa me jakosti 15
suproć zlobniku.
Ah ufam, ne zaman, vratit se rodni u stan
i u crkvu milu,
gdi ću sveđ boravit, i branjen i skrovit,
u tvomu krilu. 20
O kralju svijeh viši, ti kad me usliši,
što da me smete?
dijeliš bo ti svima što 'e trijebi ljudima
kî se boje te.
I meni, kî kralj sam tvo'im vjernijem državam 25
podan sam odi,
život ćeš uzmnožit, dokle god budu bit
na svijet narodi.
A pak ću na nebi prid licem stat tebi
napunjen dara,30
gdi mjere tvomu ni smiljenju i istini
vječnijeh dobara.
Tako ću po vas vik uredni bit pjesnik
imena tvoga,
haran ti sve dni bit, dar noseć za zavit 35
srca vjernoga.
S početka, kô njekad, u ovo vrijeme sad
i vijecim svimi
i oca i sina i duha visina
sličnu čas primi.40
