Pjesan II (Saltijer slovinski)

Izvor: Wikizvor
Pjesan II
autor: Ignjat Đurđević



Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.


Pjesan II

David, obranjen i dobitnik od svojijeh odmetnika, očituje da tko je pod
štitom nebeskijem, ne može poginuti; uči nas strah božiji i proročkijem
znanjem zlamenuje u sebi gospodina Isukrsta nasrnula od Židova.




  Čemu puci tamni i kleti
gnjievno reže, skupno ustaju
i smamljenoj u pameti
misli izprazne privraćaju,
кô da mogu svo'om nesviesti 5
određenja božja smesti?
  S poglavicam sjedinjeni
kralji ustaše rad poraza
protiv bogu, protiv meni,
koga kraljom bog pomaza, 10
i za moju krunu rvati
podigoše stiege od rati,
  skupno vapeć: „Uzu tešku,
kôm nas vežu, razkinimo:
i kroz našu moć vitešku 15
njihov jaram tja vrzimo;
vrz'mo i naša volja sama
budi unapried zakon nama”.
  Rug će tvorit na te sprave
bog, prid kiem se nebo trese, 20
i na prietnje njih neprave
višnji gospod smijat će se,
pazeć kud se, a bez krila,
ljudska oholas zaletila;
  ter svo'ih rieči kroz gromove 25
on će karat njih obiesti;
on zahvale sve njihove
rasrdžbom će svojom smesti
i sahranit krepko u boju
proć zlotvorim krumi moju. 30
  Zašto ja sam koga on stavi
kraljom slavna vrh Siona,
da spoviedam nauk pravi
vjekuvječnieh svo'ih zakona,
vrh Siona gore svoje, 35
gdje stan vječni sebi obrô je.
  Meni reče on s nebesi:
„Eto, sinko drag i mio,
ti moj sladki porod jesi;
danas sam te porodio — 40
danas, pokli na me znanje,
i što 'e prošlo, sve 'e sadanje.
  Još i od svieta krumi pita, —
za tve očinstvo dat ću 'e ureda,
nek državam do kraj svita 45
tve pristolje zapovieda
i tvoj štuje prut oblasni
mrkli zapad, istok jasni.
  Strah gvozdene tve šibike
sviet će vladat kroz moć svoju; 50
ti ćeš smrvit odmetnike,
rekbi od kala sude, u boju.”
Tako izreče meni zgara,
u svo'oj rieči tko ne vara.
  Sad, о kralji slavni, svuda 55
glas pametim moj doprite;
ki nosite mjere od suda,
svjet primudar naučite
i s izgleda viđ'te moga
kakva, 'e koris sliedit boga. 60
  Sveđ služite privišnjega;
on vam budi strah najveći;
u radosti dvorite ga,
radujte se, nu trepteći.
On je ćaćko, nu je opeta 65
strašni sudac pakla i svieta.
  Ovi nauk prigrlite,
da ne srči bog se ikada;
da put pravi ne izgubite
sred vječnoga streni jada 70
ter da vašu krunu izmiene
кrunе u raju nesvršene.
  Er gnjiev sudni kad proć zliema
skoro općenom plane u vaju,
blago dobriem, blago oniema 75
ki se u boga sama uzdaju
i stavljaju vrhu svega
želju, ufanje, miso u njega.
  Proslavjenje daj se bogu
ocu, sinu, duhu svetom, 80
ki sve uzdrže, ki sve mogu
svo'om oblasti nepočetom,
кô s početka bi dosleka,
sad je i bit će sveđ dovieka.