Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić)/Glava 2.
← Glava 1.
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |
Glava 3. →
|
1 Zato se ne možeš izgovoriti, o čovječe, kojigod sudiš; jer u čemu sudiš drugome, samoga sebe osuđuješ; jer to činiš, što osuđuješ.
2 A znamo, da je sud Božji istinit nad onima, koji tako čine.
3 Misliš li, o čovječe, koji sudiš onima, koji to čine, i sam činiš to, da ćeš izbjeći sudu Božjemu.
4 Ili prezireš li bogatstvo njegove dobrote, i strpljivosti i dugotrpnosti? Ne znaš li, da ta dobrota Božja dovodi k pokajanju?
5 Ali svojom tvrdokornošću i neskrušenim srcem skupljaš sebi gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravednog suda Božjega.
6 On će dati svakome po djelima njegovim: "
7 Vječni život onima, koji ustraju u dobrim djelima i teže za slavom i čašću i neraspadljivošću;
8 A gnjev i nemilost onima koji prkose i protive se istini i pokoravaju se nepravdi.
9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovjeka, koji čini zlo, najprije na Židova, onda i na Grka;
10 A slava i čast i mir svakome, koji čini dobro, najprije Židovu, onda i Grku.
11 Jer Bog ne gleda, tko je tko.
12 Kojigod bez zakona sagriješiše, bez zakona će i propasti, i kojigod sagriješiše pod zakonom, po zakonu će se suditi.
13 Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji slušaju zakon, nego će se oni proglasiti pravedni, koji vrše zakon.
14 Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine ono, što je po zakonu, onda su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon.
15 Oni dokazuju, da je ono, što zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest njihova svjedoči im, i misli, koje se među sobom tuže ili i brane,
16 Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanđelju mojemu po Isusu Kristu.
17 Ti se zoveš Židov, oslanjaš se na zakon, hvališ se Bogom,
18 I poznaješ njegovu volju. U zakonu poučen znaš, što je dobro i zlo;
19 I misliš, da si vođa slijepima, svjetlost onima, koji su u tami,
20 Odgojitelj nerazumnima, učitelj djeci, koji u zakonu ima pravilo spoznanje i istine;
21 Drugoga učiš, a samoga sebe ne učiš;
22 Propovijedaš, da se ne smije krasti, a kradeš. Veliš, da se ne čini preljuba, a činiš preljubu. Odurni su ti idoli, a kradeš iz hrama;
23 Hvali; se zakonom, a sramotiš Boga prijestupom zakona,
24 Jer se krivnjom vašom grdi ime Božje među neznabošcima, kako je pisano.
25 Obrezanje koristi, ako zakon držiš. Ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje postalo neobrezanje.
26 Ako dakle neobrezanik vrši propise zakona, neće li mu se onda neobrezanje smatrati za obrezanje?
27 I onaj koji je od roda neobrezan i vrši zakon, osudit će tebe, koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.
28 Jer nije onaj Židov, koji je to samo izvana, i nije ono obrezanje, koje biva samo izvana, na tijelu;
29 Nego je ono Židov, koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca, duhom, a ne slovom. Tu je priznanje, ne od ljudi, nego od Boga.
← Glava 1.
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |
Glava 3. →
|