Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić)/Glava 1.
← Glava .
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |
Glava 2. →
|
1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan apostol, Izabran za evanđelje Božje,
2 Koje je Bog unaprijed obećao preko proroka svojih u Svetim Pismima,
3 O Sinu svojemu, koji je po tijelu od roda Davidova,
4 A određen, da bude silan Sin Božji duhom svetosti po uskrsnuću od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
5 Preko kojega primismo milost i apostolstvo, da pokorimo vjeri sve narode na čast imena njegova;
6 Među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista,
7 Svima, koji su u Rimu, ljubimcima Božjim, pozvanima svetima. Milost vama i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista
8 Najprije dakle zahvaljujem Bogu svojemu po Isusu Kristu za sve vas, što se vjera vaša glasi po svemu svijetu.
9 Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojim u evanđelju Sina njegova, da vas spominjem bez prestanka,
10 Moleći se svagda u molitvama svojim, da bi mi napokon jednom pošlo za rukom, da dođem k vama, ako je volja Božja.
11 Jer želim vidjeti vas, da vam udijelim nešto duhovne milosti za vaše utvrđenje,
12 To jest, da se zajedno s vama utješim zajedničkom vjerom vašom i mojom,
13 Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta namislio da dođem k vama, no bio sam spriječen do sada, da i među vama imadnem kakav plod, kao i među ostalim neznabošcima.
14 Dužnik sam Grcima i barbarima, mudrima i nerazumnima.
15 Zato, što je do mene, gotov sam i vama, koji ste u Rimu, propovijedati evanđelje.
16 Jer se ne stidim evanđelja, jer je sila Božja na spasenje svakome, koji vjeruje, najprije Židovu, pa Grku.
17 Jer se u njemu otkriva pravda Božja iz vjere u vjeru, kao što je pisano: "Pravednik živi od vjere."
18 Jer se otkriva gnjev Božji s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi, koji drže istinu u nepravdi,
19 Jer što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog objavio.
20 Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora.
21 Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.
22 Kad su govorili da su mudri, postadoše ludi.
23 I pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četveronožaca i gmazova.
24 I zato ih predade Bog u željama njihovih srdaca u nečistoću, da sramote sami tjelesa svoja,
25 Koji pretvoriše istinu Božju u laž, i većma iskazivaše čast i služiše stvorenju nego Stvoritelju, koji je blagoslovljen u vijeke. Amen.
26 Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer žene njihove pretvoriše naravno općenje u ono, što je protiv naravi.
27 A tako se i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, raspališe željama svojim jedan na drugoga, i muškarci su s muškarcima činili sram, i sami su na sebi primali zasluženu plaću za svoju zabludu.
28 I kako nijesu marili da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju, da čine, što ne valja,
29 Da budu napunjeni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti, doušnici,
30 Klevetnici, bogomrsci, uvredljivci, oholice, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,
31 Nerazumni, nevjere, bez srca, nepomirljivi nemilostivi.
32 Oni, istina, znadu odredbu Božju, da oni, koji to čine, zaslužuju smrt; ipak oni to čine, dapače i odobravaju onima koji to čine.
← Glava .
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |
Glava 2. →
|