Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)/Glava 12.
| Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić) |
1 Zato dakle i mi imajući oko sebe toliki oblak svjedoka, odbacimo svako breme i grijeh, koji je za nas prionuo, i s ustrajnošću trčimo da dobijemo na trki, koja nam je određena,
2 Gledajući na utemeljitelja i usavršitelja vjere Isusa, koji mjesto određene sebi radosti podnese križ ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane prijestolja Božjega.
3 Promotrite njega, koji je takvo protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, da se ne umorite i da ne klonu duše vaše!
4 Jer još se ne oprijeste do krvi boreći se protiv grijeha,
5 I zaboraviste na opomenu, koja vam govori kao sinovima: "Sine moj, ne preziri karanja Gospodinova, i nemoj klonuti duhom, kad te on pokara!
6 Jer koga ljubi Gospodin, onoga pokara, a bije svakoga sina, kojega prima."
7 Izdržite u karanju! Bog postupa s vama kao sa svojom djecom, jer gdje je sin, kojega otac ne pokara?
8 Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dio dobiše, tada ste nezakoniti, a ne pravi sinovi.
9 Onda: "karali su nas tjelesni oci naši, i štovali smo ih; pa nećemo li se zar mnogo radije pokoravati Ocu duhova, da živimo?
10 Oni su nas karali za vrijeme od malo dana, kako im se svidjelo, a on za ono, što je spasonosno, da budemo dionici svetosti njegove.
11 Jer svako karanje ne čini se za čas, da pruža radost, nego žalost; ali poslije daje miran rod pravde onima, koji su njime izvježbani.
12 Zato ispravite oslabljene ruke i mlohava koljena;
13 I poravnajte staze nogama svojim, da nitko ne ohromi i ne zabludi, nego još da se iscijeli!
14 Težite za mirom sa svima i za posvećenjem, bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.
15 Gledajte, da tko ne ostane bez milosti Božje, da ne uzraste kakav korijen gorčine, i ne počini štete, da se mnogi ne okaljaju!
16 Da ne bude tko bludnik ili lakouman, kao Ezav, koji je za jedno jelo prodao prvorodstvo svoje!
17 Jer znate, da je i zatim, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen; jer za pokajanje ne nađe mjesta, ako ga je i sa suzama tražio.
18 Jer ne pristupiste gori, koja se može opipati, i ognju razgorjelom, i oblačini i tami, i oluji,
19 I zvuku trube, i glasu riječi, za koji su slušatelji molili, da im se više tako ne govori.
20 Jer nijesu mogli da podnesu zapovijedi: "Ako se i živinče dotakne gore, kamenovat će se."
21 I tako je strašno bilo ono, što se vidjelo, da Mojsije reče: "Uplašio sam se i dršćem."
22 Nego pristupiste gori Sionskoj i gradu Boga živoga, Jerusalemu nebeskome, i mnogim tisućama anđela,
23 I crkvi prvorođenaca, koji su napisani na nebesima, i Bogu, sucu svih, i duhovima savršenih pravednika,
24 I Isusu, posredniku Novoga Zavjeta, i krvi škropljenja, koja bolje govori negoli Abelova
25 Gledajte, da ne odbijete onoga, koji govori, jer kad oni ne utekoše, koji odbiše onoga, koji je prorokovao na zemlji, a kamoli mi, koji se odvraćamo od onoga, koji nam govori s nebesa!
26 Njegov glas potrese onda zemlju, a sad obeća govoreći: "Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju, nego i nebo."
27 A što veli: "još jednom" pokazuje, da će se promijeniti ono, što se kao stvoreno pomiče, da ostane ono, što se ne pomiče.
28 Zato jer primamo kraljevstvo nepokolebljivo, dajmo hvalu i njom služimo ugodno Bogu s poštovanjem i sa strahom!
29 Jer je "Bog naš oganj, koji spaljuje."
| Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić) |