Njeki se nahodi u gradu trag sada

Njeki se nahodi u gradu trag sada autor: Šiško Menčetić

469. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.

Njeki se nahodi u gradu trag sada
   ter gdi se prigodi, svuda je s nesklada,
   svuda je s nemira, svuda je od riječî;
   zato ih svak tira kako put što priječi.
Jošte ću rit veću stvar ka je očita:
   svuda ih izmeću kako trib iz žita,
   svuda ih izgone; ima ih za rug svak,
   ter na njih još zvone jakino na oblak.
Mne mi se kako zec, gdi na njih vape tak'
   jakino na mjesec, kad ga ije vukodlak.
   Među sve rič ovu imaju odvika,
   gladnikom da zovu svakoga človika;
i sve što kad tvore, to je njih običaj:
   o kusu govore, zašto kus drže raj.
   Odkli se ne vele za meso pikati,
   oni se vlastele ne mogu nazvati.
Oh, vrli Kotore, zlom se mniš naprida
   rastrti obore, gdi mi si s povrida.
   Tko sjeme k nam doni od tebe najprvo,
   da život izroni jakino crv drvo?
Er ljudi svi prave da gine ovi grad
   s njih, kako s koštrave gdi gine vinograd.
   Sliši svak svit ovi, tere se od njih bljud',
   zač gorke otrovi u njih je jezik hud.