Mlađahna vil moja sveđ mene prikara

Mlađahna vil moja sveđ mene prikara autor: Ivan Bunić Vučić

Mlađahna vil moja sveđ mene prikara
   er ljubim još ju ja, sudeć' me za stara.
Nu prav sud nije toj er staros' ne čine
   ni dunu oganj moj me biele sjedine.
Er ko sred pepela žerava taji se,
   obličja sred biela ma ljubav hrani se.
Ja sam prem ko gora izmeće koja plam
   zasve da izdvora pokriva snieg ju sam.
Ljuven sam bio mlad i ljuven po sve dni,
   ljuven sam eto i sad star vitez hrabreni.
Nemoj, ma ljubljena, da ti sam nemio
   što si ti rumena, a što sam ja bio.
Er drag je vienčac svit u ki se sjedini
   ružice rumen cvit s sniežaniem čemini.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.